Fermijev paradoks

Fermijev paradoks, nepomirljivost između empirijski utemeljenih procjena o postojanju izvanzemaljskog života u svemiru i potpune odsutnosti bilo kakvog dokaza o njegovom postojanju. Skeptici vjeruju da razlog zbog kojeg nismo dosad uspjeli kontaktirati s izvanzemaljcima (SETI) leži u mogućnosti da oni ne postoje. Argument u prilog toj tvrdnji je najbolje objasnio i sažeo talijanski i američki fizičar te nobelovac Enrico Fermi (1901.-1954.). Godine 1950. postavio je pitanje: "Ako su vanzemaljci svakodnevica, zašto nismo uspostavili kontakt s njima?" To se pitanje zove Fermijevim paradoksom.

Grafički prikaz poruke iz Areciba emitirana u svemir 1974. godine s ciljem uspostave komunikacije s drugim planetarnim civilizacijama korištenjem radio valova

Američki astronom Frank Drake (r. 1930.) pokušao je 1960. godine izraditi matematičku jednadžbu, poznatu kao Drakeova jednadžba, kako bi ponudio rješenje Fermijevog paradoksa. Jednadžba glasi:

gdje je:

N – broj civilizacija u našoj galaksiji koje su sposobne za komunikaciju

i:

R* – broj zvijezda koje nastanu u jednoj godini u našoj galaksiji
fp – udio zvijezda koje imaju planeti
ne – omjer planeta pogodnih za razvoj života i zvijezda koje imaju planete
fl – vjerojatnost da će se život pojaviti ako za to postoje uvjeti
fi – vjerojatnost da će se iz života razviti inteligencija
fc – vjerojatnost da će inteligentni život biti voljan i sposoban komunicirati s ostatkom galaksije
L – prosječni životni vijek tehnološke civilizacije

Drake i njegovi kolege ponudili su 1961. godine sljedeće brojeve za vrijednosti njegove jednadžbe:

  • R = 10 godišnje (svake godine nastane 10 zvijezda)
  • fp = 0,5 (pola od ukupnog broja zvijezda ima planetarni sustav)
  • ne = 2 (u svakom planetarnom sustavu postoji po 2 planeta na kojima je moguć život)
  • fl = 1 (100% – na svakom takvom planetu razviti će se život)
  • fi = 0,01 (1% planeta na kojima postoji život omogućiti će pojavu inteligentnog oblika života)
  • fc = 0,01 (1% inteligencija je u stanju ostvariti međuzvjezdanu komunikaciju)
  • L = 10.000 godina (prosječni životni vijek civilizacije sposobne za komunikaciju)

Iz ovih vrijednosti parametara slijedi kako u svakom trenutku postoji 10 civilizacija sposobnih da ostvare kontakt sa drugim civilizacijama.[1] Problem u samoj jednadžbi proizlazi iz toga što su samo prva dva parametra (R i fp) utemeljena na empirijskim podacima, dok su sve ostale vrijednosti u potpunosti spekulativne, zbog čega Drakeova jednadžba ne može pomoći razriješiti Fermijev paradoks.

U srpnju 2000. godine u časopisu "Scientific American", astronom Ian Crawford sa Sveučilišta u Londonu objašnjava da postoji samo jedna civilizacija u Mliječnom putu već je mogla lagano naseliti čitavu galaksiju. On postavlja ovakav scenarij: društvo s raketnom tehnologijom kolonizira druga dva planeta. Nekoliko stotina godina poslije, te dvije kolonije pošalju i uspostave još dvije kolonije. Tom brzinom trebalo bi od 5 milijuna do 50 milijuna godina da se kolonizira čitava galaksija. To je dug period, no s obzirom na starost Mliječnog puta je jedan pucanj prstima. Zar takva civilizacije nebi ostavila neki trag vlastitog postojanja?

Jedno od mogućih rješenja problema zbog kojeg nismo dosad otkrili inteligentan život u svemiru je Veliki filter, teorija kako u svemiru postoji neka vrsta prirodne selekcije u svemiru. Kada neka civilizacija dostigne određenu razinu postojanja, tehnološku i društvenu, dolazi do njenog samouništenja, što bi bio razlog zašto dosad nismo otkrili postojanje izvanzemaljaca. Što se tiče planeta Zemlje, čovječanstvo je ili već prešlo Veliki filter ili se on očekuje u budućnosti pred nama.[2][3]

Bilješke uredi

Vanjske poveznice uredi