Wikipedija

Fran Binički

Fran Binički (Malo selo,[1] Mušaluk kraj Gospića, 11. srpnja 1875. – Gospić, 1. svibnja 1945.) bio je hrvatski katolički svećenik, pisac, filozof, novinar, esejist, povjesničar i prevoditelj.

Fran Binički
Rođen 11. srpnja 1875.
Mušaluk kraj Gospića
Umro 1. svibnja 1945.
Gospić
Zaređen 1899.
Portal o kršćanstvu
Portal o životopisima

Životopis uredi

Klasičnu gimnaziju završio je u Gospiću, a bogosloviju u Senju (1896. – 1899.)[2] te 1899. služio mladu misu. Bio je članom gospićkog kluba Stranke prava. S njime su surađivali Marko Došen i Bogdan Ogrizović. Binički je bio vatreni pravaš što ga je stajalo i zatvora u međuraću. Blizak Antunu Mahniću u vodstvu i organizaciji Hrvatskog katoličkog pokreta.[2]

Doktorirao je 1902. u Innsbrucku. Godne 1919. župnik je u Širokoj Kuli, a od 1924. u Ličkom Osiku. Pisao je pjesme, eseje i polemike, bavio se novinarstvom. Bio je vrstan prevoditelj, jer je znao grčki, latinski, njemački, francuski, talijanski, španjolski, engleski, ruski, poljski, češki i bugarski jezik. Bio je župnik župa sv. Josipa u Ličkom Osiku. U Senju je na bogoslovnom učilištu predavao je povijest Crkve i kanonsko pravo te jedno vrijeme i staroslavenski (starohrvatski).[2]

Nakon zauzimanja Gospića i ulaska u grad 4. travnja 1945., partizani su u dvije godine u Gospiću i neposrednoj okolici gradića, na razne načine ubili više od 3500 nevinih osoba. Ista sudbina snašla je i Biničkog.[3]

Uhitili su ga i zatvorili u kaznionicu, gdje je obolio od tifusa, pa još neosuđenog iz gospićke kaznionice sa zakašnjenjem prebacili u gospićku bolnicu, gdje je 1. svibnja 1945. umro u mukama. Tijelo su mu prijatelji prokriomčarili da ne bi bilo oskvrnuto nego dostojno pokopano. Pod plastom sijena kriomice su prevezli i pokopali uz grob njegovih roditelja na katoličkom groblju u Ličkom Osiku, nedaleko od rodnoga mušalučkoga Malog sela. Prozorski zastor za pokrov pokojnom župniku Biničkom poklonila je Katinka Zdunić iz bolničkog susjedstva, a njegovo "otmicu" iz gospićke bolnice pomogao je ondašnji ravnatelj dr. Dane Vuković, kojeg su Židovi nekoliko desetljeća kasnije proglasili pravednikom među narodima.[1]

Djela uredi

  • Grgur Ninski (1900.), stihovi [4]
  • Ante Starčević (1900.) [5]
  • Glasi iz davnine za razgovor hrvatskome puku (1901.), stihovi [6]
  • Senjkinja (1905.), stihovi [7]
  • Katarina, kraljica bosanska (1906.), stihovi [8]
  • Zlatno veslo (1907.), stihovi [9][10]
  • Tvrtko : epska pjesan (1908.) [11]
  • Krštenje Hrvata (1910.), stihovi [12]
  • Leonovo društvo i Enciklopedija (1913.) [13]
  • Katolička Crkva i znanost (1923.) [14]
  • Predziđe kršćanstva : povijest katoličke Hrvatske (1924.) [15]
  • Kule u zraku (1926.), pripovijest [16]
  • Ivan Hrvaćanin : roman iz hrvatske prošlosti (1931.) [17]
  • Na ruševinama : pripovijest iz Like u nedavnoj prošlosti (1940.) [18] (elektronička inačica)
  • Moje tamnovanje (1941.) [19] (elektronička inačica)

Bibliografija uredi

Vidi uredi

Izvori uredi

  1. ↑ a b Partizanski poslijeratni zločini u Gospiću i okolici, Glas Koncila Gk-24-25, str.65, Issuu.com, 16. ožujka 2008. Pristupljeno 14. lipnja 2017.
  2. ↑ a b c Senjski zbornik 26 Mile Bogović: Znamenite ličnosti senjskoga filozofskog i teološkog učilišta 1806.-1940., str. 287 (1999.) (pristupljeno 17. kolovoza 2017.)
  3. ↑ Lički pop Alojzije Kukec: Ratni vihor u Gospiću i okolici, ur. i predgovor Goran Moravček, Issuu.com, Nakladnik Inicijativa za zaštitu baštine Kastav, 2013., ISBN 978-953-56683-3-6, str. 9
  4. ↑ Pop Slobodin (Fran Binički), Grgur Ninski, Tiskara T. Devčić & comp., Senj, 1900. (28 str.)
  5. ↑ Pop Hrvat-Likota (Fran Binički), Ante Starčević, Prva hrvatska radnička tiskara, Zagreb, 1900. (35 str.)
  6. ↑ Pop Hrvat-Likota (Fran Binički), Glasi iz davnine za razgovor hrvatskome puku, Gospić, 1901. (28 str.)
  7. ↑ Fran Binički, Senjkinja, Nakladom Kaptola vrhbosanskog, Sarajevo, 1905. (38 str.)
  8. ↑ Katarina, kraljica bosanska : presvietlom gospodinu nadbiskupu dr. Josipu Stadleru, majci bosanskih sirotana, prikazuje prilikom njegove 25-godišnjice biskupske / Fran Binički, Nakladom Kaptola vrhbosanskog, Sarajevo, 1906. (40 str.)
  9. ↑ Pop Slobodin (Fran Binički), Zlatno veslo : bratskoj slozi Hrvata i Slovenaca : prigodom I. hrv.-slov. svedj. katol. sastanka u Zagrebu, Hrv. kat. ak. društvo Hrvatska & Hrv. katol. tiskovno društvo), Beč & Zagreb, 1907. (23 str.)
  10. ↑ Lampe, Evgen (L) (1907). Zlatno veslo; Bratskoj slozi Hrvata i Slovenaca prikazuje pop Slobodin. Dom in svet (Ljubljana), letnik 20, številka 10.
  11. ↑ Tvrtko : epska pjesan : presvietlom gospodinu i milom prijatelju dru Ivanu Šariću / prikazuje Fran Binički prigodom posvete za biskupa 28. svibnja 1908., Tiskara Vogler i drugovi, Sarajevo, 1908. (41 str.)
  12. ↑ Krštenje Hrvata / skitio Fran Binički, vlastita naklada, Senj, 1910. (44 str.); Faksimilski pretisak: Bil commerce, Zagreb, 1996., ISBN 9536303108
  13. ↑ Prilog Frana Biničkog u: Janko Šimrak (uredio), Spomen-knjiga o II. hrvatskom katoličkom kongresu u Ljubljani 1913. : (Hrvatsko-slovenski katolički sastanak u Ljubljani 1913), Kuće dobre štampe, Rijeka, 1913.
  14. ↑ Fran Binički, Katolička Crkva i znanost, Uprava Savremenih pitanja, Mostar, 1923. (163 str.)
  15. ↑ Fran Binički, Predziđe kršćanstva : povijest katoličke Hrvatske, Zagreb, 1924.
  16. ↑ Objavljeno u Sabrane pripovijesti, svezak I, Društvo sv. Mohora za Istru, Trst, 1926.
  17. ↑ Fran Binički, Ivan Hrvaćanin : roman iz hrvatske prošlosti, Hrv. knjiž. društvo sv. Jeronima, Zagreb, 1931. (170 str.)
  18. ↑ Fran Binički, Na ruševinama : pripovijest iz Like u nedavnoj prošlosti, Hrv. knjiž. društvo sv. Jeronima, Zagreb, 1940. (88 str.) 
  19. ↑ Fran Binički, Moje tamnovanje : uspomene iz nedavnih dana, Hrv. knjiž. društvo sv. Jeronima, Zagreb, 1941. (112 str.); II. izdanje 1942.

Vanjske poveznice uredi

Mrežna mjesta
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Fran_Binički&oldid=6701887"