Glavni narodnooslobodilački odbor za Srbiju
Glavni narodnooslobodilački odbor za Srbiju je bilo tijelo NOP-a u okupiranoj Srbiji pod Vladom narodnoga spasa a odigrao značajnu ulogu u stvaranju narodne vlasti u Srbiji.[1] Vjerojatno je osnovan u Užicu, 17. studenoga 1941. godine,[2] iako o tomu pitanju opstoje oprječna mišljenja.[3] Glavni NOO za Srbiju nije mogao iskazati neku osobitu djelatnost, jer su samo nakon desetak dana područja pod njegovim nadzorom bila poprište sukoba partizana s osovinskim snagama.[4] Glavni NO Odbor za Srbiju je opstojao svega desetak dana,[2] odnosno do 29. studenoga 1941. godine,[1] dok je po drugim tumačenjima nastavio djelovati na sandžačkomu i kasnije Zavnobihovom području do Velike antifašističke narodno-oslobodilačke skupštine Srbije (VANOSS) održane od 9. do 12. studenoga 1944. godine.
Po Petranoviću Glavni NOO Srbije nije održao ni jednu sjednicu u Užicu (Užička republika) zbog ne prijateljskoga djelovanja.[5] Članove GNOO imenovao je CK KPJ.[5] Nastojanja u ustanovljivanju zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja (zavno) za područje federalne Srbije, u proljeće 1943., su bila bez rezultata. Dolaskom Glavnog štaba NOV i POJ za Srbiju s Visa u Srbiju, tijekom srpnja 1944. stvaraju se pogodni uvjeti, ali tek nakon oslobođenja Beograda (20. listopada 1944.), za započinjanje obavljanja priprema za ustanovljivanje zavno za srbijansko područje.[6]
Glavni NOO za Srbiju imao je prije svega zadatak rukovođenja radom i ustrojem narodnooslobodilačkih odbora za srednjosrpsko područje.[2] Predsjednik GNOO je bio Dragojlo Dudić.
Povezane teme uredi
Izvori uredi
- ↑ a b Kobsa, Leopold; Ljubljanović, Srećko; Rastić, Marijan. Ilustrirana povijest narodnooslobodilačke borbe u Jugoslaviji 1941-1945, Stvarnost, Zagreb, 1973., str. 46.
»U Užicu je osnovan Glavni NOO za Srbiju koji je do 29. studenoga, odigrao značajnu ulogu u stvaranju narodne vlasti u Srbiji.«(Kobsa et al., 1973., 46.) - ↑ a b c Stojčević, Dragomir (gl. ur.) Zbornik radova iz pravne istorije posvećen Albertu Vajsu, Institut za pravnu istoriju na Pravnom fakultetu u Beogradu, Beograd, 1966., (COBISS.SR), str. 259. »U Srbiji glavni NOO, koji je osnovan 17. novembra 1941. god. nije imao prilike ni vremena da razvija aktivnost u ovom pravcu, iako je njegov zadatak pre svega bio da rukovodi radom i organizacijom NOO.«(Stojčević, 1966., ibid.) »On je delovao na slobodnoj teritoriji Srbije svega deset dana, pa je to i bio jedan od osnovnih razloga, …«(Stojčević, 1966., ibid.)
- ↑ Živković, Dušan. Postanak i razvitak narodne vlasti u Jugoslaviji : 1941-1942, Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1969., »O datumu formiranja Glavnog NOO za Srbiju postoje nekolike verzije. Dr Geršković i dr Šnuderl navode početak novembra, a dr J. Marjanović je prihvatio datum koji je naveden u prvoj knjizi Oslobodilački rat naroda Jugoslavije (izd. Vojnoistorijskog instituta), tj. 17. novembar 1941, koji je, po mom mišljenju, prihvatljiviji.«(Živković, 1969., 196.)
- ↑ »Iako nije mogao da ispolji neku naročitu aktivnost usled velike okupatorsko-kvislinške ofanzive, koja je nastupila posle desetak dana, ipak njegovo samo formiranje, kao i sastav članova Odbora,43 rečito govore o značaju samog ovog čina i stupnju razvoja NOP u Srbiji.«(Živković, 1969., 196.)
- ↑ a b Petranović, Branko. Revolucija i kontrarevolucija u Jugoslaviji : (1941-1945)., sv. 1., Rad, Beograd, 1983., str. 471., (COBISS.SR) »Glavni NOO nije uspeo da održi nijednu sednicu u Užicu zbog gubitka slobodne teritorije. Članovi GNOO imenovani su odlukom CK KPJ.«(Petranović, 1983., 471.)
- ↑ Enciklopedijski članak Srbi. u: Šentija, Josip (gl. ur.), Opća enciklopedija, sv. 7 – (Raš-Szy), Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, lipnja 1981., str. 616.
