Golinjevo
Golinjevo je naseljeno mjesto u gradu Livnu, Federacija Bosne i Hercegovine, BiH.[1]
| Golinjevo | |
|---|---|
  Golinjevo | |
| Entitet | Federacija BiH |
| Županija | Hercegbosanska županija |
| Općina/Grad | Livno |
| Zemljopisne koordinate | 43°42′N 17°02′E / 43.70°N 17.03°E |
| Stanovništvo (2013.) | |
| - ukupno | 718 |
Zemljopis uredi
Golinjevo je najjužnije selo općine Livno i granična točka banjalučke biskupije, prema susjednoj općini Tomislavgrad i Mostarsko – Duvanjskoj biskupiji.
Proteže se smjerom SZ-JI. Dugačko je od Puđina Briga do Cikojinih kuća (ispod kojih je ta administrativna granica), oko 2,5 km, a udaljeno od središta matične župe – crkve u Podhumu – oko 4 km. Od grada Livna Golinjevo je udaljeno oko 16 km. Prema Livnu graniči sa selom Miši, a prema Tomislavgradu sa selom Prisoje. Kuće su tipično zbijenog, a u novije vrijeme cestovnog i nešto razbacanog tipa. U selu se nalazi katoličko groblje s kapelicom, te četverogodišnja osnovna škola. Budući da u selu žive i muslimani, ovdje se nalazi i muslimansko groblje i džamija.
Golinjevo možemo podijeliti u 9 zaselaka. Ti zaselci se mogu odrediti karakterističnim grupiranjem kuća. Nazivaju se obično po najčešćem prezimenu u zaselku, a neka imaju i zasebna imena.
Povijest uredi
Još u davno pretpovijesno doba Golinjevo je bilo dobro napučeno, na što upućuje postojanje refugija na gradinskom kompleksu "Orlovača" (iznad Velagića kuća) i "Popova Glavica" (iznad Mihaljevića kuća). Ove dvije gradine, nema sumnje, kasnije su služile Rimljanima. Nakon Ilira i Rimljana nastupilo je vrijeme rušilačkih provala Avara i Slavena koji zasigurno nisu mimoišli ni ovaj kraj.
I dok tako iz tog pretpovijesnog i antičkog doba imamo barem u zemlji mnogo ostataka koji svjedoče o životu ljudi tih davnih vremena, o životu ljudi srednjega vijeka gotovo da i nemamo nikakvih ostataka: tek nekoliko stećaka, na dva mjesta. Kod groblja nedaleko Kuliševih kuća i ispod ceste ispod Berića kuća.
Kada je, međutim, riječ o pisanim vrelima, stanje je nešto drugačije. Vjerojatno se ni jedno mjesto u barem bližoj okolici ne može pohvaliti činjenicom kao Golinjevo: ovdje su "svoj dom" pronašle stare livanjske plemićke obitelji Mihaljevića i Galešića. O njima su pisali Klaić i Fermedžin.
Stanovništvo uredi
Popisi 1971. – 1991. uredi
| Golinjevo | ||||||
| godina popisa | 1991.[2] | 1981. | 1971. | |||
| Hrvati | 542 (62,95 %) | 632 (65,97 %) | 831 (66,32 %) | |||
| Muslimani | 313 (36,35 %) | 289 (30,16 %) | 419 (33,43 %) | |||
| Srbi | 0 | 1 (0,10 %) | 1 (0,07 %) | |||
| Jugoslaveni | 4 (0,46 %) | 36 (3,75 %) | 0 | |||
| ostali i nepoznato | 2 (0,23 %) | 0 | 2 (0,15 %) | |||
| ukupno | 861 | 958 | 1253 | |||
Popis 2013. uredi
| Golinjevo | ||||||
| godina popisa | 2013.[1] | |||||
| Hrvati | 518 (72,14%) | |||||
| Bošnjaci | 199 (27,72%) | |||||
| Srbi | 1 (0,14%) | |||||
| ostali i nepoznato | 0 | |||||
| ukupno | 718 | |||||
Demografske karakteristike uredi
Prvi popis hrvatskog dijela pučanstva sela Golinjeva obavio je biskup Dragičević 1743. godine. Po tom popisu, u selu je živjelo 16 hrvatskih obitelji sa sveukupno 146 vjernika. Nakon izgradnje akumulacije Buško jezero uslijedio je pad broja stanovnika, a dijelom i zbog općeg trenda iseljavanja koji je zahvatio i ovaj kraj. Mnoge obitelji su trbuhom za kruhom iselile u zemlje Zapadne Europe. Danas je teško naći obitelj u Golinjevu iz koje bar netko nije radio ili živio u zemljama Zapadne Europe.
Poznate osobe uredi
- Jovan Sundečić, srpski, crnogorski i hrvatski pjesnik.[3]
Izvori uredi
- ↑ a b 2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 24. listopada 2019.
- ↑ Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993.
- ↑ Milorad Nikčević, »Jovan Sundečić (1825. – 1900.) : pjesnik integracionog slavjanstva« // Croatica et Slavica Iadertina (Croat. Slav. Iadert.) / ur. Josip Lisac, vol. VI., br. 6. (2010.), Sveučilište u Zadru, Zadar, 2010., str. 339. – 350., cit. sa str. 339. ISSN 1849-0131 (Hrčak). Nadnevak izdavanja na Hrčku: veljače 2011. Pristupljeno: 25. listopada 2013.
