Habura (Eufrat)

Habura, prema latinskom Chabura, također i Habur (arapski الخابور al-khābūr , kurdski: Xabûr, sirjački: ܚܒܘܪ ḥābur/khābur, turski: Habur, starogrčki: Χαβώρας[1] ili Ἀβόρρας[2] ili Ἀβούρας[3] - Chaboras, Aborrhas, ili Abura, latinski: Chabura[4]) je najveći trajni pritok Eufrata na sirijskom ozemlju. Premda izvire u Turskoj, krški izvori oko Ra's al-'Ayna glavni su izvor vode rijeci. Nekoliko važnih vadija ulijeva se u Haburu sjeverno od Al-Hasakaha, zajedno tvoreći ono što je znano kao Haburski trokut, ili područje Gornje Habure. Od sjevera ka jugu, godišnja količina oborina u području bazena Habure opada s preko 400 mm na manje od 200 mm, čineći tako rijeku životno važnim izvorom vode za okolne poljodjelce tijekom povijesti. Habura se ulijeva u Eufrat kod grada Busayraha.

Habura
Habur u Siriji, blizu Tell Sheikh Hamada, južno od Al-Hasakaha
Označeni tok rijeke Habure na CIA-inom zemljovidu iz 2004. godine.
Položaj
Države
NaseljaRa's al-'Ayn, Al-Hasakah, Busayrah
Fizikalne osobine
Duljina486 km km
Površina porječja37,081 km2
Istjek 
 • Prosječni45 m3
Tok rijeke
IzvorRas al-Ayn
 • Nad. vis.350 m m
 • Koord.37°31′46″N 39°38′42″E / 37.529442°N 39.644893°E / 37.529442; 39.644893
Ušće 
 • Koord.35°8′33″N 40°25′51″E / 35.14250°N 40.43083°E / 35.14250; 40.43083
SlijevPerzijski zaljev
Ulijeva se uEufrat
Habura na zemljovidu Sirije
izvor
izvor
ušće
ušće
Habura na zemljovidu Sirije
Zemljovid

Imena uredi

Arapski: نهر الخابور‎, aramejski:ܢܗܪܐ ܕܚܒܘܪ, kurdski: Çemê Xabûr, turski: Habur Nehri, Habor, starogrčki: Χαβώρας, Ἀβόρρας, Ἀβούρας - Chaboras, Aborrhas, Aburas, hebrejski: Kebar, Chebar, latinski: Chabura

Zemljopis uredi

Tok rijeke Habure može se podijeliti u dvije različite zone: područje Gornje Habure ili Haburski trokut sjeverno od Al-Hasakaha, te Srednja i Donja Habura između Al-Hasakaha i Busayraha.[5][6]

Pritoci uredi

Pritoci Habure su poredani od istoka ka zapadu: Većina ovih vadija dolijeva vodi samo dijelom godine.

Izvori uredi

  1. Ptolemej, Geografija, 5.18.3; Plinije Stariji, Prirodna povijest, 30.3.
  2. Strabon, xvi; Zosim, Historia Nova, 3.13; Amijan Marcelin, Rerum Gestarum, 14.3, 23.5.
  3. Izidor iz Haraksa
  4. Prokopije, B.P., 2.5.
  5. Hole F; Zaitchik, BF. 2007. Policies, plans, practice, and prospects: irrigation in northeastern Syria. Land Degradation & Development. 18 (2): 133–152. doi:10.1002/ldr.772
  6. Burdon, DJ; Safadi, C. 1963. Ras-el-Ain: the great karstic spring of Mesopotamia. An hydrogeological study. Journal of Hydrology. 1: 58–95. doi:10.1016/0022-1694(63)90033-7