Salih Vilajetović, poznat kao Hadži Lojo (Sarajevo, 1834.Meka, 1887.) bio je bošnjački vođa u Sarajevu 1870-ih i jedan od glavnih zagovornika otpora austrougarskoj okupaciji Bosne i Hercegovine.[1]

Hadži Lojo
Hadži Lojo
Hadži Lojo
Hadži Lojo
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 1834.
Mjesto rođenja Sarajevo
Datum smrti 1887.
Mjesto smrti Meka
Opis vojnoga službovanja
Ratovi Zaposjedanje BiH 1878.

Životopis uredi

Radnik u kamenolomu, učitelj u medresi i bašibozuk, Hadži Lojo je u Sarajevu postao poznat nakon što se pridružio otporu osmanlijskim reformama, a osobito kad se 1872. godine pobunio protiv gradnje nove pravoslavne crkve. U narednim godinam bio je poznat i po raznim nasilnim ispadima i razbojstvima.

Neposredno prije austro-ugarskog zaposjedanja Bosne i Hercegovine 1878. godine, Hadži Lojo je okupio muslimanske, pravoslavne, židovske te čak i neke katoličke građane da se suprotstave okupatoru: uz Mehmeda Šemsikadića, Hafiza Kaukčiju i Muhameda Hadžijamakovića Hadži Lojo bio je jedan od glavnih vođa otpora u Sarajevu. Protivnici okupacije su 28. srpnja organizirali vladu u gradu i odredili mobilizaciju svih građana sposobnih za vojnu službu. U noći između 16. i 17. kolovoza Hadži Lojo je, ulazeći u jedno konačište, nosio pušku na leđima s cijevi okrenutom prema zemlji. Puška je slučajno opalila i pogodila ga ispod koljena. S tom teškom ranom pobjegao je u naselje Praču kod Rogatice, gdje se sakrio kod pravoslavne obitelji Čvoro. Odatle je pobjegao u Čajniče, gdje je proveo oko dva tjedna.[1]

Zbog bolova u ranjenoj nozi Hadži Lojo više nije mogao bježati. Izdao ga je Mićo Kojić nakon čega ga je uhitio natporučnik Mihajlo Stipetić i priveo u Sarajevo. Lojo je zbog te rane bio poslan u vojnu bolnicu, gdje ga je liječio dr. Kramer: no unatoč liječničkoj skrbi, nije bilo pomoći i noga mu je amputirana.[1] Vlasti su tražile smrtnu kaznu, a optužnica ga je teretila kao glavnog agitatora otpora protiv okupacijskih četa. Poslije izdržane petgodišnje kazne u Theresienstadtu, Hadži Lojo se trebao vratiti u Sarajevo. Međutim, austrijska carska vlast rekla je da je on u Bosni nepodoban. Ponudili su mu da bira u koju zemlju želi ići. On je odlučio da je za njegovu obitelj – suprugu Fatimu, kćerku Aišu i dva sina, Muhameda i Mustafu – najbolje da se odsele u Meku.[1]

Lojo u književnosti uredi

Branislav Nušić je 1908. godine napisao roman zasnovan na liku i djelu Hadži Loja.[2]

Godine 1982. Rešad Kadić je također napisao roman zasnovan na Hadži Lojevu životu.[3]

Izvori uredi

  1. a b c d Redakcija, Aura. Ko je bio Salih Vilajetović – Hadži Lojo? Misteriozni hodža, hadžija i derviš koji se hrvao sa medvjedom. Aura (bošnjački). Inačica izvorne stranice arhivirana 22. ožujka 2022. Pristupljeno 15. svibnja 2019.
  2. Kostić, Strahinja K. "Branislav Nušić." Maske und Kothurn 30.1-2 (1984.): 145-152.
  3. Rešad Kadić. 1982. Hadži Lojo. Starješinstvo Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Sloveniji

Literatura uredi

  • Vaso Čubrilović, Bosanski ustanak, Beograd 1930.;
  • Hamdija Kreševljaković, Sarajevo u doba okupacije Bosne 1878, Sarajevo 1937.;
  • Radoslav Petrović, Pokret otpora protiv austrougarske okupacije 1878. godine u Bosni i Hercegovini u zborniku Otpor austrougarskoj okupaciji 1878. godine u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1978.