Hamza Humo

bosanskohercegovački književnik

Hamza Humo (Mostar, 30. prosinca 1895.Sarajevo, 19. siječnja 1970.), bio je bosanskohercegovački književnik bošnjačkog podrijetla. Stric je političara Avde Hume.

Hamza Humo

Rođenje 30. prosinca 1895.
Mostar
Smrt 19. siječnja 1970.
Sarajevo
Zanimanje književnik
Nacionalnost Bošnjak
Književni period modernizam
Važnija djela
  • :::Grozdanin kikot
Portal o životopisima

Životopis uredi

Hamza Humo je rođen 1895. godine u Mostaru. Potječe iz ugledne obitelji iz koje je bio i alhamijado pisac Omer ef. Humo. U rodnom gradu je pohađao mekteb, osnovnu školu i gimnaziju. Godine 1914. godine, nakon Sarajevskog atentata, biva uhićen, a zatim interniran u Mađarsku (Komarovo), a 1915. je mobiliziran u austrijsku vojsku. Do kraja rata je služio kao pisar i tumač u bolnici u Beču. Nakon rata vraća se u Mostar i maturira, a potom odlazi na studij povijesti umjetnosti u Zagreb, potom u Beč i konačno u Beograd.

U Zagrebu se druži s mladim pjesnicima Antunom Brankom Šimićem, Ulderikom Donadinijem i zemljakom Nikom Milićevićem i sam oduševljen ekspresionističkim pokretom. Godine 1919. javlja se prvim književnim ostvarenjem, zbirkom pjesama Nutarnji život.[1] Pet godina kasnije, Humo objavljuje zbirku Grad rima i ritmova, kojom se odmiče od školski naučene poetike sablasnog ekspresionizma i primiče čulnom misteriju prirodnog opstojanja. U proznim je djelima s naglašenim lirizmom opisao raslojavanje bošnjačkog svijeta u rodnome hercegovačkom okolišu, utkivajući folklorne i slavensko-bogumilske mitove.[2] Za razliku od Bašagića i Đikića, koji su uglavnom ponavljali formalno-stilske obrasce sevdalinke i balade u tonovima lirske usmene tradicije, Humo se oslobađa vezanog stiha, a pored očaranosti usmenom tradicijom, zbirkom S ploča istočnih ne odriče se ni vrijednosti koje je gajila poezija Bošnjaka na orijentalnim jezicima.[3]

Pisao je pjesme, pjesme u prozi, pripovijetke, romane, dramske tekstove, članke, prikaze i reportaže i objavljivao ih u časopisima i listovima Misao (Beograd 1920. – 1923., 1925. – 1926., 1931. – 1932.), Beogradski dnevnik (1922.), Budućnost (1922. – 1923.), Narod (1922. – 1925.), Novosti (Beograd 1922. – 1923., 1929.), Srpski književni glasnik (Beograd 1922., 1925., 1927., 1936.), Književni pregled (1923.), Tribuna (Beograd 1923.), Zabavnik (1923. – 1924.), Gajret (1924. – 1930., 1932. – 1935., 1937. – 1938., 1940.), Ilustrovani list (Beograd 1924.), Prosveta (Beograd 1924., 1928., 1932. – 1933., 1939. – 1941.), Belgrader Zeitung (1925.), Reč (Beograd 1925. – 1926.), Vijenac (1925. – 1927.), Zagreber Tagblatt (1925. – 1926.), Letopis Matice srpske (Novi Sad 1926. – 1927.), Morgenblatt (1926. – 1927., 1930. – 1931., 1934.), Naša domovina (Beograd 1926.), Reč i slika (Beograd 1926. – 1927.), Sloboda (1926. – 1927.), Zora (1926.), Politika (Beograd 1927. – 1941.), Pregled (1927. – 1931., 1934. – 1935.), Sloga (1927.), Večernja pošta (1927.), Književni sever (Subotica 1928.), Trgovinski glasnik (Beograd 1928.), Bosanska pošta (1929.), Glas naroda (Beograd 1929.), Jugoslovenska pošta (1929., 1932. – 1934.), Novo doba (1929.), Život i rad (Beograd 1929.), Riječ (1930.), La Yougoslavie (Beograd 1932.), Nedelja (Beograd 1932., 1935.), Pravda (Beograd 1933. – 1934., 1936. – 1937.), Ideje (Beograd 1934.), Štampa (Beograd 1934.), Vreme (Beograd 1934., 1936. – 1937.), Pomorski Lloyd (Beograd 1935.), Jugoslovenske pariske novine (Pariz 1936.), Bulletin d’Informations économiques (Beograd 1937.), Jugoslavija (1937. – 1939.), Jugoslovenska stručna štampa (Beograd 1937.), Ošišani jež (Beograd 1937.), Donauzeitung (Beograd 1941.).[4]

U vremenu između dva svjetska rata, kada piše najplodnije i najintenzivnije, objavio je vise pjesničkih knjiga i svoje najznačajnije djelo, lirski roman Grozdanin kikot (1927.), koje će doživjeti više izdanja i biti prevedeno na mnoge jezike. Od 1923. godine uređuje list Zabavnik, a od 1923. do 1931. urednik je časopisa Gajret, a potom sve do rata novinar je Politike. Drugi svjetski rat provodi u Cimu pokraj Mostara. Od 1945. godine uređuje bošnjački list Novo doba, potom je urednik Radio Sarajeva i ravnatelj Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine. Po motivima romana Adem Čabrić snimljena je televizijska serija pod nazivom Kože.

Umro je u Sarajevu, 19. siječnja 1970. godine.[5]

Priznanja uredi

Djela uredi

  • Nutarnji život (1919.)
  • Strasti (1923.)
  • Grad rima i ritmova (1924.)
  • S ploča istočnih (1925.)
  • Grozdanin kikot (1927.)
  • Pod žrvnjem vremena (1928.)
  • Od prelaza na Islam do novih vidika (1928.)
  • Slučaj Raba slikara (1930.)
  • Pripovijetke (1932.)
  • Ljubav na periferiji (1936.)
  • Zgrada na ruševinama (1939.)
  • Za Tita (1946.)
  • Pjesme (1946.)
  • Hasan opancar (1947.)
  • Adem Čabrić (1947.)
  • Poema o Mostaru (1949.)
  • Tri svijeta (1951.)
  • Perišićeva ljubav (1952.)
  • Izabrane pjesme (1954.)
  • Hadžijin mač (1955.)
  • Sabrana djela (1976.)
  • Jablan do neba (1980.)
  • Izbor iz djela (1982.)

Izvori uredi

  1. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. ožujka 2019. Pristupljeno 18. veljače 2020.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  2. Humo, Hamza | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 18. veljače 2020.
  3. In Memoriam: Hamza Humo. STAV (bošnjački). 19. siječnja 2018. Pristupljeno 18. veljače 2020.
  4. Hrvatski biografski leksikon. hbl.lzmk.hr. Pristupljeno 18. veljače 2020.
  5. Hamza Humo. .ch. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. srpnja 2018. Pristupljeno 27. siječnja 2017.

Vanjske povezice uredi