Hogmanay
Hogmanay je riječ iz škotskog jezika koja označava posljednji dan godine, Silvestrovo, ali u škotskoj kulturi i tradiciji označava i proslavu Nove godine. Ponekada se pojam odnosi i na razdoblje između Silvestrova i 2. siječnja, tijekom kojega se prema škotskoj narodnoj predaji i ostavštini puna tri dana slavi dolazak Nove godine i iskazuje zahvalnost za sve dobro u prethodnoj godini. Stoga Homanay nije samo puka proslava novogodišnjeg blagdana, već društveni događaj koji zauzima vrlo važno mjesto u škotskoj kulturi i načinu života.[1]
Podrijetlo Hogmanaya je nejasno, ali najstariji dokazi i pisani zapisi upućuju da se prvi put slavio za vrijeme provala Normana i Gala u 10. i 11. stoljeću. Na Hogmanaya je uobičajeno darivanje poklonima i posjećivanje uže obitelji, prijatelja i susjeda. Prilikom posjećivanja u Novoj godini, velika se pozornost pridodaje prvom ulazniku u kuću, koji je tom prilikom dužan blagosloviti kuću, pozdraviti sve ukućane i zapjevati božićnu pjesmu, u skladu sa škotskim katoličkim naslijeđem.
Sama riječ ima jako puno istoznačnica nejasnoga korijena i podrijetla, pa je i etimološki vrlo malo opisana. Prva jezična rasprava objavljena 1693. u Škotskom prezbiterijanskom rječoslovu upućuje na značenjsku sličnost sa starogrčkom riječi agía mína (αγία μήνα), koja označava sveti mjesec.[2] Ta rasprava pokrenula je brojne rasprave u škotskim i britanskim jezikoslovnim krugovima, a kao posljedica razvile su se tri teorije o podrijetlu riječi: francuska, normanska i galska, od kojih je prva teorija, prema kojoj riječ dolazi iz francuskog jezika, najviše prihvaćena.[2]
Sama proslava novoga doba na području Škotske korijene ima iz ranoga 8. stoljeća, iz raskošnih proslava zimskog suncostaja, koji je označavao početak zimskog razdoblja i početak novog kružnog godišnjeg ciklusa. Takav običaj prvi su štovali Staronordijci, skupina germanskih plemena na području Sjeverne i Zapadne Europe koji su govorili staronordijskim jezikom. Istodobno su sličan običaj imali i Gali u francuskoj Bretagni i Normandiji, kao i Briti na području zapadne Engleske i Velšani. I Vikinzi su slavili tzv. Yule, koji je kasnije uklopljen i u kršćansku blagdansku tradiciju kao Dvanaestodnevnica, odnosno božićno vrijeme unutar crkvene (liturgijske) godine.[3] Običaj je bio zatiran za vrijeme reformacije, jer zbog svoje katoličke podloge bio smatran "papističkim", iako je korijene imao u starogermanskoj tradiciji.[4]
Izvori uredi
- ↑ (engl.) Scotland.org, kultura i tradicija: Hogmanay, 14. svibnja 2009. (pristupljeno 31. prosinca 2016.)
- ↑ a b (engl.) Crokatt, Gilbert; Monroe, John; Scotch Presbyterian eloquence display'd, Rotterdam, J. Johnson, str. 120, 1738. (prvo izdanje 1693.)
- ↑ (engl.) Green, Jonathan, Christmas Miscellany, Skyhorse Pub, str. 116., ISBN 978-1-60239757-6, Google knjige, 28. ožujka 2015. (pristupljeno 31. prosinca 2016.)
- ↑ (engl.) National Geographic News, Lara Suziedelis Bogle: Scots Mark New Year With Fiery Ancient Rites, 31. prosinca 2002. (pristupljeno 31. prosinca 2016.)
Vanjske poveznice uredi
- Edingburški Hogmanay - službene stranice (engl.)
- Hogmanay.net (engl.)
- Britanski novinarski arhiv, Podrijetlo, povijest i tradicija Hogmanaya, 31. prosinca 2012. (engl.)
- Youtube.com, Videozapis s prikazom novogodišnjih krijesova Hogmanaya, 31. prosinca 2015. (engl.)