Illyricum sacrum

Illyricum sacrum (hrvatski: "Sveti Ilirik") je eruditsko djelo o crkvenoj povijesti hrvatskih zemalja. Tiskano je u Mletcima od 1751. do 1817. godine. Sadrži crkvenu povijest hrvatskih zemalja te povijest Katoličke crkve na Balkanu (Albanija, Bugarska, Kosovo, Makedonija).[1]

Prvi svezak. Izdanje iz 1751., Mletci (autor: Daniele Farlati)

Projekt ovog djela zasnovao je isusovac Filip Riceputi (Filippo Riceputi) (1667. – 1742.), koji je sakupio ogromnu arhivsku građu, preko 300 rukopisnih svezaka. Nakon njegove smrti, isusovac Daniele Farlati (1690. – 1773.) je revidirao projekt i izdao prvih pet svezaka (1751. – 1753.), da bi poslije njegove smrti, njegov suradnik Giovanni Giacomo Coleti (1734. – 1827.) izdao još tri sveska. Godine 1909. don Frane Bulić izdao je devetu knjigu s Coletijevim naknadnim opaskama.

U izradi djela poslužila su putovanja Nikole Boškovića, dokumenti koje je sabrao Nikola Bijanković, popisi koje je sastavio Ivan Luka Garanjin, Filip Lastrić, Pacifik Bizza[2] i drugi.

Dijeli se u osam svezaka. Svesci su opsežni, a svaki pojedinačno obrađuje povijesti pojedinih nadbiskupija i biskupija. Illyricum sacrum je iznimno važno povijesno djelo zbog obilja povijesne građe koje je u njemu.[3]

Izvori uredi

  1. Illyricum sacrum – Hrvatska enciklopedija
  2. Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svetzaka, sv. III., str. 50.
  3. Hrvatski leksikon A–K, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1996., str. 498.

Vanjske poveznice uredi