Imljani su naseljeno mjesto u općini Skender Vakuf, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.[1]

Imljani
Imljani na zemljovidu Bosne i Hercegovine
Imljani
Imljani
Imljani na zemljovidu Bosne i Hercegovine
Entitet Republika Srpska
Općina/Grad Skender Vakuf
Zemljopisne koordinate 44°24′N 17°29′E / 44.40°N 17.48°E / 44.40; 17.48
Stanovništvo (2013.)
 - ukupno 852
Imljani

Zemljopis uredi

Pod zajedničkim nazivom Imljani označava se dio podvlašićkog platoa, koji se nalazi na 15 km zračne linije sjeverozapadno od planine Vlašić i Travnika. Smješten je između Ugra sa zapadne i jugozapadne strane, Kobilje i potoka Zmajevca na sjeveru i Ilomske s istočne strane. Cijeli ovaj rubni pojas ispresijecan je dubokim riječnim i strmim padinama tako da su visinske razlike među zaseocima velike. Nadmorska visina u niskom Pougarju kreće se između 550–600 metara, na ušću Ilomske oko 600 metara, a dok je srednja visina centralnog dijela Imljana je oko 1100 metara nadmorske visine. Ove visinske razlike znatno su ublažene u dolini Zmajevca na njegovoj istočnoj, izvorišnoj, strani prema naselju Zlovarići u Vlatkovićima, gdje šumski prijevoj Potkres pravi kontinuirani geomorfološki nastavak između Imljana i Petrova polja na istoku. Iako su Imljani u velikoj mjeri izolirani od susjednog Pougarja, Korićana, Kobilje (osim sjeveroistočne strane) i ogranaka Vlašića, mogu se uvrstiti u kompleks platoa ispod te planine, kao njen krajnji, sjeverozapadni nastavak, dok je sjeverni dio više povezan s krškim platoom tzv. Ravne Vrhovine.

Imljani obuhvaćaju niz zaselaka koja okružuju središnje naselje Vidovište, na kojem su ispostave lokalne vlasti, crkva i osnovna škola.

Povijest uredi

Najstarije pominjanje Imljana "na području Vrhovina" pod današnjim imenom datira iz 16. stoljeća. Prema tim podacima, Imljani su tada imali 14 kuća, među kojima je bila i jedna muslimanska. Najvjerojatnije je to bila kuća s trgovinom Muje Šiprage, oca rahmetli Omera Šiprage, u kraju šire poznatog po nadimku "Poglavica", jer je u službenom "Sarajevskom listu", 1890. izašao Oglas:

  »"Izrok – Kod okružnog suda u Banjaluci je današnjim danom uknjižena u registar za inokosne tvrtke trgovina Omera Šiprage u Imljanima sa mješovitom robom pod firmom „Omer Šipraga", koju će vlasnik sâm turski bilježiti.
Okružni sud Banjaluka, 12. septembra 1890.[2]«

Naredni provjerljivi podaci su statistički popisi stanovnika iz vremena austro-ugarske okupacije. Prije popisa stanovništva Bosne i Hercegovine 1885.,Imljani su zabilježeni kao općina (džemat) Imlani (okrug Travnik, kotar Jajce) u čijem se sastavu nalazilo 12 sela, među kojima su Benići, Đenići, Makarići i Ponorci s područja današnjih Imljana; u njima je popisano ukupno 671 stanovnika. Isti broj stanovnika vidi se i iz Šematizma pravoslavne mitropolije i arhidijeze dabrobosanske za 1882. godinu. U tom izvoru spominje se i 55 kuća. Prema popisu stanovništva iz 1948., Imljani su imali 2019 stanovnika s 226 kuća, uračunavši tu i Petrovo Polje, koje se za vrijeme Drugog svjetskog rata počelo naseljavati imljanskim stanovništvom. Prema administrativno-teritorijalnoj podjeli 1955. god., Imljani potpadaju pod nadležnost NOO Šiprage, Srez Banja Luka. U Imeniku mjesta iz te godine, pored Imljana spominju se još Benići, Đenići, Makarići, Ponorci i Vujnovići. Ova naselja se ne spominju u Imeniku mjesta 1960., nego se navode samo Imljani. Novo sjedište NOO je Kotor-Varoš, a sjedište Sreza je Banja Luka.

Imljani, zajedno sa susjednom Kobiljom, Vlatkovićima i Donjim Korićanima, predstavljaju jednu širu ruralnu grupaciju. Od pomenutih sela izdvajaju se jednom specifičnošću: zajedničkom slavom sv. Simeuna Bogoprimca.

U naselju se nalazi rimsko nalazište s ostacima bazilike starokršćanske crkave.[3]

Srednjovjekovna Bosna uredi

Dosta logično se pretpostavla da su se u dalekoj prošlosti Imljani nalazili u Župi Mel, s centrom u Melini. U njoj su se nalazili ostaci utvrde grada Korlač (ili Orlač). Odatle se mogao kontrolirati značajan put prema Župi Lašva, preko današnjeg Vitovlja i Dobretića.[4][5]

Mel se povezuje i s područjem nekadašnje nahije Vrhovine, na planinskom području između Banja Luke i Jajca, s obje obale Vrbasa, uključujući i srednji tok Ugra, sa Skender Vakufom, Imljanima i Melinom. Centar Vrhovina je bio u Skender Vakufu, koji je, prema provjerljivim podacima osnovan 1660. godine, a ranije ime mu nije zapisano.[6]

Južno od Imljana, pri ušću Ilomske u Ugar, na Korićanskim stijenama nekada je postojao i grad Oštrec ili Oštrc. Na Gostilju (između Vitovlja) i Turbeta bio je stari grad Tisac, o čijim ostacima nema zabilježenih podataka. Selo "Korićane" je navedeno u popisu s kraja 16. stoljeća. Nahija Vrhovine je prvi put popisana u defteru iz 1528-130, uključujući 8 naselja, sa 180 kuća. Taj popis je napravljen neposredno nakon pada Jajačke Banovine.

Rat u Bosni i Hercegovini uredi

U rubnom području mjesne zajednice, preko kanjona Ilomske nalazi se selo Donji Korićani. Ispod njih su Korićanske stijene, lokacija na kojoj je masakrirano preko 200 prijedorskih (bošnjačkih i hrvatskih) civila iz Prijedora i okolnih naselja, 21. kolovoza 1992. Zločin su počinile policijske i vojne snage Bosanskih Srba. Civilima je naređeno da se postroje nad provalijom dubokom oko 300 m, a zatim su im rafalima pucali u leđa. Samo nekolicina je preživjela taj monstruozni zločin.

Dugo nakon toga iznad provalije su kružila jata gavranova – lešinara. Te činjenice su potvrđene i brojnim presudama na ICTY Tribunalu u Haagu.[7][8][9][9][10][11][12][13][14][15][16][17]

Stanovništvo uredi

Popisi 1971. – 1991. uredi

Imljani
godina popisa 1991.[18] 1981. 1971.
Srbi 1.544 (98,65%) 2.044 (98,83%) 2.052 (99,37%)
Muslimani 3 (0,19%) 1 (0,04%) 0
Hrvati 1 (0,06%) 6 (0,29%) 5 (0,24%)
Jugoslaveni 5 (0,31%) 2 (0,09%) 0
ostali i nepoznato 12 (0,76%) 15 (0,72%) 8 (0,38%)
ukupno 1.565 2.068 2.065

Popis 2013. uredi

Imljani
godina popisa 2013.[1]
Srbi 850 (99,77%)
Hrvati 0
Bošnjaci 0
ostali i nepoznato 2 (0,23%)
ukupno 852

Izvori uredi

  1. a b 2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 9. listopada 2020.
  2. Uredništvo (1890): Oglasi. Sarajevski list, 03.10. 1890.
  3. Opštine Republike Srpske: Kneževo, str. 12, Bilten br. 16 (PDF) (srpski). Predstavništvo Republike Srpske u Srbiji. 16. veljače 2012. Pristupljeno 21. ožujka 2012. |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  4. Мргић-Радојчић Ј. (2002): Доњи Краји – Крајина средњовековне Босне. Филозофски факултет, Београд, ISBN 868026959X.
  5. Hadžijahić M. (1970): O nekim lokalitetima iz povelje Bele IV od 20. jula 1244. godine. Radovi ANUBiH, 35: 289-291.
  6. Handžić A. (1975): O formiranju nekih gradskih naslja u Bosni u XVI vijeku. POF, 25: 166-167.
  7. Iris M. (2009). NAPA Bulletin, Passages: The Ethnographic Field School and First Fieldwork. John Wiley & Sons, ISBN 9781444306965.
  8. Waterfield B.: (16 May 2012). "Ratko Mladic trial: with a clap and a cut-throat gesture, the 'Butcher of Bosnia' faces justice". The Daily Telegraph (London). Retrieved 2014-08-12.
  9. a b Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. svibnja 2010. Pristupljeno 9. rujna 2019. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  10. TRIAL : Profiles. www.trial-ch.org. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. travnja 2016. Pristupljeno 3. veljače 2016.
  11. http://www.trial-ch.org/en/trialwatch/profile/db/facts/babic_zoran_803.html[neaktivna poveznica]
  12. TRIAL : Profiles. www.trial-ch.org. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. travnja 2016. Pristupljeno 3. veljače 2016.
  13. http://www.trial-ch.org/en/trialwatch/profile/db/facts/milorad_radakovic_800.html[neaktivna poveznica]
  14. http://www.trial-ch.org/en/trial[neaktivna poveznica] watch/profile/db/facts/milorad_skrbic_801.html
  15. TRIAL : Profiles. www.trial-ch.org. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. travnja 2016. Pristupljeno 3. veljače 2016.
  16. http://www.trial-ch.org/en/trial[neaktivna poveznica] watch/profile/db/facts/jankovic_dusan_797.html
  17. http://www.trial-ch.org/en/trialwatch/profile/db/facts/zeljko_stojnic_802.html[neaktivna poveznica]
  18. Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993.