Itaka

Itaka (grčki: Itháki), drugi najmanji otok od sedam najvažnijih Jonskih otoka, u prefekturi Kefalonija, Grčka (najmanje otok je Antipaksos).

Itaka grčki: Ιθάκη
Otok
Grad Vati
Itaka na zemljovidu Jonskih otoka
Položaj
Koordinate	38°25′N 20°40′E (WD)
Smještaj	Jonsko more
Država	Grčka
Otočje	Jonski otoci
Fizikalne osobine
Površina	96 km2
Stanovništvo
Broj stanovnika	3084
Itaka Itaka na zemljovidu Grčke

Otok duguje svoju slavu grčkim mitovima. Poznato je širom svijeta po Homerovim epovima Ilijada i Odiseja, kao postojbina grčkog heroja Odiseja.

Naziv Itaka simbolično se koristi u mnogim pjesmama i literaturi da označi cilj, žudnju za zavičajem, nostalgiju i povratak. Poznata je pjesma Miloša Crnjanskog "Itaka".

Upravna podjela

Ukupna površina otoka je 96 km². Otok je odvojen od Kefalonije na zapadu kanalom dužine 8,5 km a širine od 2 do 4,8 km. Obala je duga oko 72 km. Itaka je uglavnom krševita i brdovita, a u nekoliko malih dolina uzgaja se maslina, vinova loza, povrće i voće. Tri najveće planine su Pataleiko, homerska planina Neritos i Egzogi na sjeveru.

Administrativno, Itaka pripada prefekturi Kefalonija i Itaka koja uključuje nekoliko okolnih naseljenih otoka.

Glavni grad otoka je Vati, a veća naselja su Perahori, Lefki, Stavros, Platritisa, Anogi, Egzogi, Frikes i Kioni.

Podrijetlo imena

Ime Itaka ostalo je nepromijenjeno od klasičnih vremena. Postoje različita tumačenja podrijetla imena Itaka; po jednima otok je dobio ime po mitološkom junaku Itaku, po drugima od grčke riječi "ithy" što znači veseo, a neki smatraju da je nastalo od feničanske riječi "utica" što znači kolonija.

Povijest

Otok je naseljen od drugog tisućljeća pr. Kr. U mikenskom razdoblju bilo je sjedište oblasti Kefalonije. Rimljani su osvojili otok u drugome stoljeću pr. Kr., a kasnije je postala dio Bizantskog carstva. Normani su vladali Itakom u 12. i 13. stoljeću, a potom je, poslije kratke vladavine Turaka, došla u ruke Venecije. Itaku su zatim okupirali Francuzi krajem 19. stoljeća, a 1809. godine osvojili su je Britanci. Oslobođena je 1864. godine i pripojena Grčkoj.

Najveći dio arhitekture otoka uništen je u potresu 1953. godine

Stanovništvo

U raznim razdobljima, pod raznim osvajačima i okolnostima, broj stanovnika se mijenjao. Iako nema pouzdanih podataka do mletačkog razdoblja, vjeruje se da je od mikenskog do bizantskog razdoblja živjelo nekoliko tisuća stanovnika, uglavnom na sjevernom dijelu otoka.

U vrijeme srednjeg vijeka populacija je opadala uglavnom zbog stalnih invazija gusara koji su nagnali stanovnike na povlačenje u planine i osnivanje naselja Paleohora, Anogi i Egzogi.

Za britanskog razdoblja službeni podaci pokazuju rast stanovništva čemu je doprinio razvoj trgovine i pomorstva.

Poslije ujedinjavanja Jonskih otoka s Grčkom, u devetnaestom stoljeću, broj stanovnika je opadao jer su se mnogi odselili na kopno ili emigrirali u Rumunjsku. Opadanje se nastavilo i u dvadesetom stoljeću jer su mnogi stanovnici emigrirali u druge zemlje (Ameriku, Australiju, Južnu Afriku) ili su postali mornari.

Broj stanovnika je naglo opao 1953. godine, poslije velikog potresa, kada se najveći broj stanovnika odselio u veće grčke gradove.

Danas na otoku živi 2.502 stanovnika. Po statistikama g. G. Valianosa oko 13.000 Itačana živi širom svijeta. Najviše ih je u Ateni, Patrasu SAD, Australiji, Južnoj Africi, Kanadi i na Novom Zelandu.