Ivan Basarac
Ivan Basarac (Sombor, 25. kolovoza 1946. – Ozalj, 6. lipnja 2007.), hrvatski general, pomoćnik načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske.
| Ivan Basarac | |
|---|---|
 | |
| Opći životopisni podatci | |
| Datum rođenja | 25. kolovoza 1946. |
| Mjesto rođenja | Sombor, Vojvodina, Srbija |
| Datum smrti | 6. lipnja 2007. |
| Mjesto smrti | Ozalj |
| Nacionalnost |  Hrvat
|
| Opis vojnoga službovanja | |
| Čin |  Major General pukovnik
|
| Ratovi | Domovinski rat |
| Važnije bitke | Operacija Bljesak Operacija Oluja |
| Vojska |  Jugoslavenska narodna armija Hrvatska vojska
|
| Rod vojske |  Kopnena vojska JNA Hrvatska kopnena vojska
|
| Zapovijedao |  3. gardijska brigada "Kune"
|
| Odlikovanja |       
|
Životopis uredi
General pukovnik Ivan Basarac je rođen 25. kolovoza 1946. u Somboru, u obitelji vojvođanskih Hrvata. "Vojnu akademiju kopnene vojske Jugoslavenske narodne armije" (JNA) je završio 1970. godine, a "Višu vojnu akademiju JNA" 1986. u Beogradu.[1] 1991. godine general Basarac se nalazio na zapovjednoj funkciji JNA u Varaždinu. U srpnju 1991. general Basarac je napustio JNA, te se priključio Oružanim snagama Republike Hrvatske (HV).[2][3]
Dugoreško područje pamtit će generala Basarca kao čovjeka koji je Dugoj Resi u rujnu 1991. dao prva dva tenka T-55 i dva borbena vozila pješaštva koja su tada značila ne samo vojnu, već i iznimnu snažnu moralnu potporu ovdašnjim stanovnicima. Jedna od prvih dužnosti u HV-u bila mu je na mjestu zapovjednika 3. brigade ZNG-a, kasnije preimenovana u 3. gardijsku brigadu "Kune", koja je djelovala na vinkovačko-vukovarskom bojištu. General bojnikom HV-a postao je u listopadu 1992. godine. Nakon toga general Basarac je obnašao niz odgovornih dužnosti, bio je načelnik Uprave rodova Hrvatske kopnene vojske, zapovjednik Zbornog područja Zagreb i pomoćnik načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske za kopnenu vojsku od 1995. do 1998. Sudjelovao je u svim važnijim akcijama Hrvatske vojske, zaključno s Operacijom Bljesak i Operacijom Oluja gdje je vodio operacije oslobođenja Banovine.
U svibnju 1998. godine promaknut je u čin general pukovnika. Zbog doprinosa i zasluga tijekom službe u HV-u primio je niz visokih odlikovanja. Odlukom predsjednika Franje Tuđmana umirovljen je 30. rujna 1998. godine.[1][2][3]
Dana 6. lipnja 2007. generalu Basarcu je iznenada pozlilo u Domu zdravlja u Ozlju, nakon čega je preminuo od posljedica srčanog udara.[1][3]
Citati:
»U Hrvatskoj nema slobode za one koji su je oslobodili. Ako nema slobode za Antu Gotovinu, Mirka Norca, Rahima Ademija, onda nema slobode ni za koga. Pojedinci koji odobravaju optužnice moraju odgovarati pred hrvatskim narodom.[3]«Odlikovanja uredi
Izvori uredi
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
- ↑ a b c Basarac, Ivan. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 16. listopada 2013. Pristupljeno 29. studenoga 2013.
- ↑ a b c Andreja Dečak. In memoriam - general pukovnik Ivan Basarac: Posljednji pozdrav hrvatskom generalu. Hrvatski vojnik. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. prosinca 2013. Pristupljeno 29. studenoga 2013.
- ↑ a b c d e HINA. 7. lipnja 2007. Preminuo general pukovnik Ivan Basarac. Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Pristupljeno 29. studenoga 2013.