Ivan Krstitelj Flapp
Ivan Krstitelj Flapp (Flap), (Giovanni Battista, Gian Battista, Gianbattista) (Kormin, tal. Cormons kraj Gorice, 18. travnja 1845. – Poreč, 27. prosinca 1912.), porečko-pulski biskup[1]
Životopis uredi
Rođen u Korminu. Studij teologije završio je u Gorici, gdje je 1868. zaređen za svećenika i zatim bio odgojiteljem i profesorom u goričkome malom sjemeništu. God. 1870–73. studirao je teologiju u bečkom Augustineumu i stekao doktorat iz teologije.[1]
Potom je u Gorici bio katedralnim vikarom i duhovnikom u teološkom sjemeništu, u kojem je također predavao crkveno pravo i povijest Crkve, a od 1875. bio je također prosinodalnim ispitivačem i sucem crkvenog suda. God. 1880. – 84. uređivao je nadbiskupski mjesečnik Folium periodicum Archidioecesis Goritiensis, u kojem je i objavljivao članke. God. 1882. izabran je za zastupnika svećenstva u pokrajinskoj skupštini. Car Franjo Josip I. imenovao ga je porečkim i pulskim biskupom, a papa Lav XIII. potvrdio je to imenovanje. Biskupsku posvetu primio je u Gorici, a posebno je bio ustoličen u Poreču i posebno u Puli. U Kopru je 1886. kupio i dao urediti zgradu za malo sjemenište, te pitomcima omogućio polaženje državne talijanske gimnazije, što je, zbog opasnosti od odnarođivanja hrvatskih đaka i širenja talijanskog iredentizma, izazvalo negodovanje hrvatskih svećenika i političara. Brinuo se za obnovu porečke bazilike (Eufrazijane) i pulske katedrale. God. 1894. pokrenuo je, nakon desetogodišnjega prekida, tiskanje biskupijskoga mjesečnika Folium Dioecesanum Parentino-Polensis, a 1896. uveo je u biskupiju Udrugu svećenika klanjatelja (adoratora). Svećenicima je branio čitanje političkih novina, čak i Našu slogu, ali im je redovito objavljivao i preporučivao molitvenike i nabožne knjige na hrvatskom i slovenskom jeziku, te katolički tisak. U hrvatsko-talijanskim župama propovijedao je na obama jezicima i u krizmanika provjeravao vjersko znanje na njihovu materinskom jeziku, pa su ga zbog toga 1896. napali talijanski i potalijančeni vjernici u Motovunu i Vižinadi te talijanski tisak. Snažno su prosvjedovali također hrvatski vjernici, svećenici i tisak nakon što je 1901. proveo odluku Kongregacije za bogoslužje iz 1898. o ukidanju pjevanih dijelova u bogoslužju na hrvatskom jeziku, tzv. šćaveta (glagoljaške liturgije na pučkoj čakavštini). Papa Lav XIII. imenovao ga je 1902. kućnim biskupom asistentom.[1] Bio je manje umjeren prema hrvatskim jezično-liturgijskim zahtjevima nego njegov nasljednik Trifun Pederzolli.[2]:772
Posmrtni ostaci biskupa I. K. Flappa preneseni su 11.VI.1926. iz porečke župne crkve Gospe od Anđela u Eufrazijevu baziliku; obred je vodio Flappov nasljednik biskup Trifun Pederzolli.[3]
| Titule u Katoličkoj Crkvi | ||
|---|---|---|
| prethodnik Alojzije Marija Zorn 1882.–83. |
porečko-pulski biskup 1884.–1912 |
nasljednik Trifun Pederzolli 1913.–41. |
Literatura uredi
Literatura za izradu članka:[1]
- Status personalis et localis, Poreč 1897
- F. Babudri, I vescovi di Parenzo e la loro cronologia, AMSI 1909, 26/ Folium Dioecesanum Parentino-Polensis, 1913
- B. Milanović, Hrvatski narodni preporod u Istri, II, Pazin 1973
- R. Ritzler, P. Sefrin, Hierarchia Catholica medii et recentioris aevi, VIII, Padova 1978.
Izvori uredi
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u VRTS-u pod brojem 2023072610005239.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
- ↑ a b c d Istrapedia I. Grah: Flapp (Flap), Giovanni Battista (pristupljeno 22. srpnja 2016.)
- ↑ Časopis za suvremenu povijest Stipan Trogrlić: Katolička crkva u Istri i Prvi svjetski rat (1914.-1918.), 3. (2009)
- ↑ iVijestihr 1. kolovoza 2020., R.Buršić: "U zrcalu vremena" (pristupljeno 17.listopada 2021.)