Jacques Laffite

Jacques Laffite
Državljanstvo	francusko
	Karijera u Formuli 1
Aktivne godine	1974. - 1986.
Momčad(i)	Iso-Marlboro, Ligier, Williams
Utrke	180 (176 startova)
Prvenstva	0
Pobjede	6
Podiji	32
Prvo startno mjesto	7
Bodovi u karijeri	228
Najbrži krugovi	7
Prva utrka	Velika nagrada Njemačke 1974.
Prva pobjeda	Velika nagrada Švedske 1977.
Posljednja pobjeda	Velika nagrada Kanade 1981.
Posljednja utrka	Velika nagrada Velike Britanije 1986.

Jacques-Henri Laffite (Pariz, Francuska, 21. studenog 1943.) je bivši vozač Formule 1.

U Formuli 1 natjecao se od 1974. do 1986., te u 180 utrka osvojio 6 pobjeda, 7 prvih startnih mjesta i najbržih krugova utrke, 32 podija, te ukupno 228 osvojenih bodova.

Formula 1 uredi

Frank Williams Racing Cars (1974. – 1975.) uredi

Laffite je prvi nastup u Formuli 1 upisao na VN Njemačke 1974., za momčad Frank Williams Racing Cars koja je koristila Iso-Marlboro šasiju i Fordov V8 motor. Sljedeće 1975. vozi za istu momčad, ali ovog puta Williams dizajnira vlastitu šasiju. Na stazi gdje je prošle godine ostvario prvi nastup, ove godine 2. mjestom ostvaruje prvi podij i prve bodove u Formuli 1.

Ligier (1976. – 1982.) uredi

Sljedeće 1976. Laffite dolazi u novonastalu francusku momčad Equipe Ligier. Prve dvije utrke odustaje, a na trećoj osvaja prve bodove za Ligier. Na VN Belgije donosi momčadi prvi podij, a još se dva puta, na VN Austrije i VN Italije, penje na pobjedničko postolje. U sezoni 1977., prvi put pobjeđuje u Formuli 1, na stazi Anderstorp na VN Švedske. Na VN Nizozemske utrku završava na 2. mjestu. S 18 bodova na kraju prvenstva, sezona je nešto manje uspješnija nego prethodna. 1978. u sedam utrka uspjeva osvojiti bodove, a na Jarami i Nürburgringu osvaja 3. mjesto. Sezona 1979. je prva u kojoj Laffite ima momčadskog kolego tokom cijele godine. Riječ je o Francuzu Patricku Depailleru, kojeg je kasnije zamijenio Jacky Ickx. Laffite je odlično ušao u sezonu, te u prve dvije utrke, na VN Argentine i VN Brazila, ostvario dvije pobjede. No do kraja sezone više nije pobjeđivao iako je još osvojio četiri podija. Za sljedeću 1980., momčadski kolega mu je Didier Pironi, a Laffite ostvaruje jednu pobjedu te ukupno pet podija. Sezona 1981., vrhunac je Laffitove karijere u Formuli 1. Ligier je te sezone prešao na Matrine motore, a Laffite, iako nije dobro počeo sezonu, u nastavku s ukupno sedam podija i dvije pobjede na VN Austrije i VN Kanade bio konkurent za naslov prvaka do zadnje utkre. Posljednju utrku na Caesars Palaceu završio je na 6. mjestu, a naslov je pripao Nelsonu Piquetu. Sezone 1982., Laffite je skupio tek pet bodova.

Williams (1983. – 1984.) uredi

Laffite je 1983. potpisao za momčad Franka Williamsa. Momčadski kolega mu je bio aktualni svjetski prvak, Finac Keke Rosberg. No Laffite se nije najbolje snašao u novoj momčad. U utrkama koje je završio, uglavnom je osvajao bodove, ali bez ijednog podija i pobjede, dok je Rosberg pobijedio na VN Monaka, te osvojio još jedan podij. S 11 bodova, Laffite je završio na 11. mjestu. Sljedeća 1984. bila je još gora. Osvojio je bodove jedino na dvije VN SAD-a u Detroitu i Dallasu, i s 5 bodova završio na 14. mjestu u ukupnom poretku vozača.

Ligier (1985. – 1986.) uredi

Povratkom u Ligier, Laffite se preporodio. Momčad nije bila tako uspješna kao početkom 80-ih, ali je Laffite uspjeo ostvariti tri podija, što mu u Williamsu nije pošlo za rukom u dvije sezone. Sezonu 1985. je završio na 9. mjestu sa 16 bodova. Sljedeće 1985., Laffite je počeo 3. mjestom na Velikoj nagradi Brazila. U Detroitu je utrku završio na drugom mjestu. Na Brands Hatchu, došlo je do velikog sudara na startu, u kojem je sudjelovalo desetak vozača, među kojima i Laffite. Utrka je prekinuta, a Laffite je otpremljen u bolnicu zbog loma nogu. VN Velike Britanije bila je posljednja utrka u karijeri Formule 1 za Laffitea.

Natjecanje u ostalim kategorijama uredi

Laffite je devet puta nastupao na utrci 24 sata Le Mansa. Prvi put 1972., a posljednji put 1995. Najbolji rezultat ostvario je 1974. kada je u svojoj kategoriji bio peti, a u ukupnom poretku osvojio 8. mjesto. U Formuli 2 natjecao se od 1974. do 1978., a naslov prvaka osvojio je 1975. Nakon Formule 1, proveo je tri sezone u DTM-u te ostvario jednu pobjedu.

U listopadu 2008. testirao je Renault R27 na Paul Ricardu u Francuskoj. Radio je kao televizijski komentator na francuskoj televeziji TF1, a često zaigra i golf kao veliki ljubitelj tog sporta.

Sažetak karijere uredi

Godina	Kategorija	Momčad	Utrke	Pobjede	Podiji	Bodovi	Poredak
1972.	24 sata Le Mansa	Automobiles Ligier	1	-	-	-	DNF
1973.	24 sata Le Mansa	Automobiles Ligier	1	-	-	-	DSQ
1974.	24 sata Le Mansa	Automobiles Ligier	1	-	-	-	8. (5.)
	Formula 2	BP Racing France	10	1	5	31	3.
	Formula 1	Frank Williams Racing Cars	5	0	0	0	NC
1975.	Formula 2	Écurie Elf Ambrozium	14	6	7	63	1.
1975.	Formula 1	Frank Williams Racing Cars	12	0	1	6	12.
1976.	Formula 2	Fred Opert Racing Willi Kauhsen Racing Team	3	0	2	0	NC
1976.	Formula 1	Ligier Gitanes	16	0	3	20	7.
1977.	24 sata Le Mansa	Renault Sport	1	-	-	-	DNF
	Formula 2	Fred Opert Racing	3	0	0	0	NC
	Formula 1	Ligier Gitanes	17	1	2	18	10.
1978.	24 sata Le Mansa	Grand Touring Cars Inc.	1	-	-	-	10. (5.)
	Formula 2	Maublanc Racing Team Ecurie Univac	2	0	0	0	NC
	Formula 1	Ligier Gitanes	16	0	2	19	8.
1979.	Formula 1	Ligier Gitanes	15	2	6	36	4.
1980.	Formula 1	Equipe Ligier Gitanes	14	1	5	34	4.
1981.	Formula 1	Equipe Talbot Gitanes	15	2	6	44	4.
1982.	Formula 1	Equipe Talbot Gitanes	16	0	1	5	17.
1983.	Formula 1	TAG Williams	15	0	0	11	11.
1984.	Formula 1	Saudia Williams Honda	16	0	0	5	14.
1985.	Formula 1	Equipe Ligier Equipe Ligier Gitanes	16	0	3	16	9.
1986.	Formula 1	Equipe Ligier	9	0	2	14	8.
1987.	WTCC	Alfa Corse	6	0	0	86	17.
1990.	24 sata Le Mansa	Joest Porsche Racing	1	-	-	-	14. (14.)
1990.	DTM	Bigazzi M Team	22	1	3	107	7.
1991.	DTM	Snobeck S.A.	24	0	3	81	11.
1992.	DTM	MS Racing	24	0	0	43	13.
1993.	24 sata Le Mansa	Jacadi Racing	1	-	-	-	DNF
1994.	24 sata Le Mansa	Larbre Compétition	1	-	-	-	DNF
1995.	24 sata Le Mansa	Team Bigazzi SRL	1	-	-	-	11. (9.)

Izvori uredi

Na današnji dan-Jacques Laffite Arhivirana inačica izvorne stranice od 9. travnja 2017. (Wayback Machine) Autoportal, objavljeno 21. studenog 2012. Pristupljeno 9. travnja 2017.