Jadran film
Jadran film je poduzeće za proizvodnju i distribuciju filma koje je osnovano 1946. godine u Zagrebu.
| Jadran film d.d. | ||
|---|---|---|
| ||
| Vrsta | dioničko društvo | |
| Burzovni simbol | JDRF-R-A Zagrebačka burza: JDRF | |
| Osnovana | 1946. | |
| Sjedište | Oporovečka 12 Zagreb,  Hrvatska
| |
| Djelatnost(i) | proizvodnja i promet filmova | |
| Proizvodi | Proizvodnja filmova, videofilmova i televizijskog programa | |
| Usluge | trgovina | |
| Broj zaposlenih | 80 | |
| Web stranica | www.jadran-film.com | |
Povijest uredi
Već iduće godine - 1947. Jadran film je proizveo svoj prvi igrani film Živjeće ovaj narod, Nikole Popovića.
1956. godine, proizvodni pogon Jadran filma iz Dubrave, izdvaja se iz poduzeća i postaje samostalno pod imenom Dubrava film (poduzeće je ponovno okupljeno 1962. godine). Te iste godine Ivo Vrhovec postaje direktor Jadran filma, i na toj funkciji ostaje do 1969. Zlatne godine Jadran filma bile su za direktorovanja Sulejmana Kapića, koji je velikog pomoćnika imao u producentu Branku Lustigu.
Jadran film je u periodu 1960-ih do 1990-ih bio jedan od najvećih i najpoznatijih filmskih studija u srednjoj Europi. U tom razdoblju u Jadran filmu je snimljeno oko 145 međunarodnih koprodukcija i 124 domaća filma. Jadran filma je ugostio neke od najvećih filmskih, redateljskih i glumačkih zvijezda tadašnjeg filma. U Jadran filmu snimale su ekipe iz SAD-a, Italije, Češke, Rusije, Njemačke, Švedske i Austrije. U najbolja vremena paralelno se snimalo i po nekoliko filmova, na raznim lokacijama. U studijima Jadran filma i njegovih koperanata građene su kulise novih gradova, koji su predstavljali Rim, Jeruzalem ili američki Divlji zapad.
Prvi inozemni filmovi snimljeni u pogonima Jadran filma bili su talijanski, to se već zbivalo potkraj 1950-ih. Početak je bio s biblijskim filmovima B produkcije poput Davida i Golijata koji je bio iznimno popularan i u Americi. Talijani koji su često snimali u Hrvatskoj, pomogli su Jadran filmu da nauči filmski posao, i organizira čitav niz potrebnih službi i specijalista za potrebe snimanja; kaskadere, konje, scenografe, statiste, ukratko sve što treba. Jadran film je bio u stanju izgraditi stari rimski grad, vikinško selo, Egipat. U to doba i okružje je išlo na ruku Jadran filmu, tako su hoteli bili znatno jeftiniji nego drugdje po Europi, a bili su dobri.
U studijima Jadran filma snimljeni su i neki Oscarom nagrađeni filmovi poput američkog filma Sofijin izbor, redatelja Alana Pakule za koji je glumica Meryl Streep dobila Oscara, kao i njemački film Limeni bubanj Volkera Schlöndorffa koji je 1979. osvojio Oscara za najbolji strani film. U Zagrebu je 1962. snimljena i ekranizacija Kafkina Procesa koju je režirao poznati američki redatelj Orson Welles.
Najpoznatiji koprodukcijski serijal koji je rađen u Jadran filmu je saga o Winnetou, ukupno deset filmova (od 1962. ), u kojim su manje uloge odradili mnogi domaći glumci i lokalni stanovnici. U Zagrebu su snimljena i dva nastavka američke serije Dvanaestorica žigosanih, te dio filma Noć lisice, i neke epizode nagrađivane tv serije Vjetrovi rata, te dio serijala Rat i sjećanja.
Nekako s početkom Domovinskog rata, počele su nevolje Jadran filma, - sve ono što je nekada predstavljalo prednost koju je Jadran film imao u odnosu na konkurentske zemlje (Slovačka, Češka, Mađarska, Poljska, Rumunjska ...) istopilo se na brzinu. Studiji Jadran filma su opustjeli, od 300 ljudi, spalo se na svega 80 - vanjski suradnici su se razbježali, oprema, pogoni i inventar kuće počeo se raspadati i rastakati. Na to je došla pretvorba i privatizacija, koja je još više gurnula Jadran film prema dnu.[1][2]
Velik teren u Dubravi, na kojem su se nekad gradile kulise (koje su glumile povijesni Rim ili tatarsko selo) prodano je investitorima koji tamo grade shopping-centar. Oko prodaje tog zemljišta izbila je afera u koju je upleten novinar Denis Kuljiš, koji je prije prodaje bio predsjednik Nadzornog odbora Jadran filma, i koji je po nekim tvrdnjama zemlju rasprodao na sumnjiv način.[3]
Kako vrijeme ide tako se Jadran film sve više osipa, i slabi, danas više i nema kapacitete za velike koprodukcije kakve su se nekad snimale. Zato nije čudo da je Jadran film produkcijsko-filmski studio, zabilježio u prvoj polovici 2007. godine 3,9 milijuna kuna gubitka što je za tri milijuna kuna više nego godinu dana ranije.[4][5]
Izvori uredi
- ↑ Što je sporno u privatizaciji Jadran filma? - tportal.hr (Datum objave: 14.12.2010 11:05)
- ↑ Odbijena HRT-ova tužba radi zabrane 'Latinice' - Lider - Arhiva[neaktivna poveznica] (Lider, 9. svibnja 2011. 12:04)
- ↑ Kad je Zagreb bio Hollywood, Objavljeno u Nacionalu br. 677, 2008-11-03. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. srpnja 2012. Pristupljeno 23. listopada 2009. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Bankamagazin: Jadran film povećao gubitke, Objavljeno 4.1.2008.[neaktivna poveznica]
- ↑ Jadran film d.d. - javna opomena Arhivirana inačica izvorne stranice od 23. kolovoza 2013. (Wayback Machine)
(PDF) (Zagrebačka burza, 17.5.2012 15:08:35)
