Wikipedija

Jadranko Prlić

Jadranko Prlić (Đakovo, 10. lipnja 1959.), vojni zapovjednik HVO-a tijekom bošnjačko-hrvatskog sukoba, prvi i posljednji predsjednik Vlade Hrvatske Republike Herceg-Bosne, pravomoćno osuđen zbog zločina nad bošnjačkim stanovništvom na Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije.

Jadranko Prlić
Jadranko Prlić

zamjenik ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa
trajanje službe
22. veljače 2001. – 23. prosinca 2002.
Premijer(i) Božidar Matić (2001.)
Zlatko Lagumdžija (2001. – 2002.)
Dragan Mikerević (od 2002.)
1. ministar vanjskih poslova BiH
trajanje službe
3. siječnja 1997. – 22. veljače 2001.
Zamjenik Dragan Božanić
Husein Živalj
Premijer Boro Bosić (kopredsjedavajući, 1997. - 1999.)
Haris Silajdžić (kopredsjedavajući, 1997. - 2000.)
Svetozar Mihajlović (kopredsjedavajući, 1999. - 2000.)
Spasoje Tuševljak (2000.)
Martin Raguž (od 2000.)
Prethodnik  ured osnovan
Nasljednik Zlatko Lagumdžija
1. predsjednik Vlade Herceg-Bosne
trajanje službe
10. studenog 1993.[1] – 15. lipnja 1996.
Potpremijer(i)   Ivan Čuljak
Perica Jukić
Jozo Martinović
Predsjednik Mate Boban (do 1994.)
Krešimir Zubak (1994. – 1996.)
Prethodnik  ured osnovan
Nasljednik Pero Marković
predsjednik Hrvatskog vijeća obrane
trajanje službe
8. travnja 1992. – 10. studenog 1993.
Predsjednik Mate Boban
Prethodnik  ured osnovan
Nasljednik ured ukinut
Rođenje 10. lipnja 1959.
Politička stranka SKJ (1975. – 1990.)
HDZ BiH (1994. – 2000.)
ProENS (od 2002.)
Zanimanje ekonomist, političar

Dana 29. studenog 2017. godine konačnom je pravomoćnom drugostupanjskom presudom osuđen na 25 godina zatvora.,[2]

Životopis uredi

Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Mostaru, a magistrirao i doktorirao na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Bio je redovni profesor na sveučilištu u Mostaru (Ekonomski fakultet i Pravni fakultet). Neko vrijeme je bio na funkciji predsjednika Izvršnog odbora općine Mostar. Godine 1989. postao je potpredsjednik Izvršnog vijeća SRBiH, a krajem 1990. vršitelj dužnosti predsjednika Izvršnog vijeća [1]. Dana 15. svibnja 1992. Mate Boban je imenovao Prlića za načelnika financijskog odjela HVO-a, a 14. kolovoza iste godine za predsjednika HVO-a, vrhovnog izvršnog, upravnog i obrambenog organa Herceg-Bosne (HRHB). Boban ga je 10. studenog 1993. imenovao predsjednikom Vlade.Israeli, Raphael; Benabou, Albert. Savagery in the Heart of Europe: The Bosnian War (1992-1995) Context, Perspectives, Personal Experiences, and Memoirs. Strategic Book Publishing, 2013. Str. 108. Potom je bio potpredsjednik vlade i ministar obrane Republike Bosne i Hercegovine, zamjenik predsjednika vlade i ministar obrane Federacije Bosne i Hercegovine od lipnja 1994. do siječnja 1996., te ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine od siječnja 1996. do veljače 2001. [2]

Suđenje u Haagu uredi

2004. ICTY izdao je optužnicu za šest čelnika bivše HRHB - protiv Prlića, Brune Stojića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića [3]. Optužen je za progone na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi; ubojstvo; silovanje; deportacije; zatočavanje; nečovječna djela; hotimično lišavanje života; premještanje i zatvaranje civila; nečovječno postupanje; uništavanje imovine širokih razmjera i oduzimanje imovine koje nije opravdano vojnom nuždom, a izvedeno je protupravno i bezobzirno; okrutno postupanje; protupravni rad; bezobzirno razaranje gradova, naselja ili sela, ili pustošenje koje nije opravdano vojnom nuždom; uništavanje ili hotimično nanošenje štete ustanovama namijenjenim religiji ili obrazovanju; pljačkanje javne ili privatne imovine i protupravni napad na civile, Bošnjake, 1993. i 1994. tijekom napada na Prozor, Gornji Vakuf, Jablanicu, Ljubuški, Stolac, Čapljinu i Vareš, te opsadu Mostara, i logor Heliodrom i logor Dretelj u sklopu bošnjačko-hrvatskog sukoba. Prema optužnici, cilj je bilo protjerivanje bošnjačkog stanovništva, stvaranje etnički čistih prostora te konačno njihovo odvajanje i priključenje Hrvatskoj u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine [4]. Prlić se dobrovoljno predao sudu te izjasnio da nije kriv ni po jednoj točki optužnice. Suđenje je počelo 26. travnja 2006., a završne riječi su se održale u ožujku 2011. Tužiteljstvo je predstavilo 145 svjedoka, a obrana 65, te uključilo 4 914 dokaznih predmeta u rasponu od 465 sudskih radnih dana [5], što taj predmet čini najduljim u povijesti tribunala [6][neaktivna poveznica]. Prvostupanjska presuda očekivala se u ožujku 2013.[3] ali je odgođena za svibanj.[4] U travnju 2013. zakazano je izricanje presude za 29. svibnja.[5] 29. svibnja 2013. nepravomoćnom je prvostupanjskom presudom osuđen na 25 godina zatvora.[6]

Izvori uredi

  1. ↑ Israeli, Raphael; Benabou, Albert. Savagery in the Heart of Europe: The Bosnian War (1992-1995) Context, Perspectives, Personal Experiences, and Memoirs. Strategic Book Publishing, 2013. Str. 108.
  2. ↑ vijesti.hrt.hr  Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. prosinca 2017. (Wayback Machine), "Posljednja haška presuda - 111 godina za Hrvate iz BiH", objavljeno i pristupljeno 29. studenog 2017.
  3. ↑ www.jutarnji.hr  Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. prosinca 2012. (Wayback Machine), "HAAŠKI SUD 'Došlo je do zastoja, presuda Hrvatima iz BiH u ožujku'", HINA, objavljeno 5. prosinca 2012., pristupljeno 6. siječnja 2013.
  4. ↑ www.nezavisne.com, "Presuda Prliću i drugima odgođena za maj, " objavljeno 1. ožujka 2013., pristupljeno 5. ožujka 2013.
  5. ↑ www.vecernji.hr, "Presuda Prliću i drugima na Haaškom sudu 29. svibnja, " objavljeno 15. travnja 2013., pristupljeno 22. travnja 2013.
  6. ↑ www.vecernji.hr, "PRESUDE U HAAGU: 111 godina zatvora hrvatskoj šestorci!" objavljeno i pristupljeno 29. svibnja 2013.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Jadranko_Prlić&oldid=6517402"