Jokhang (tibetski: ཇོ་ཁང་, Jo-khang; kineski: 大昭寺, Dàzhāosì, što znači "Budin dom"), ranije poznat i kao Tsuklakang ("Dom vjerske znanosti" ili "Dom mira"), je kompleks građevina samostana nastalog oko istoimenog hrama na trgu Barkhoru u Lhasi (Tibet). Za većinu Tibetanaca on je najsvetiji hram na Tibetu. U neku ruku on je više-sektaški, ali danas ga kontrolira Gelug škola budizma. Njegova arhitektura je mješavina indijskog vihara stila, kineskog stila dinastije Tang i nepalskog dizajna. Zbog toga je samostan Jokhang, zajedno s drugim povijesnim spomenicima Lhase (Palača Potala i palača Norbulingka) upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 1994. godine kao "lijepa i originalna arhitektura, velikog povijesnog i vjerskog značaja".[1]

Povijesni spomenici palače Potala u Lhasi
Svjetska baštinaUNESCO
}}
Država NR Kina
Godina uvrštenja1994. (18. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloi, iv, vi
Ugroženost
PoveznicaUNESCO:707
Koordinate29°39′11″N 91°07′53″E / 29.65306°N 91.13139°E / 29.65306; 91.13139
Jokhang na zemljovidu Kine
Jokhang
Jokhang
Lokacija samostana Jokhang u Kini
Jokhang 1840-ih
Sarat Chandra Das, Jokhang 1902. god.
Unutrašnjost hrama

Povijest uredi

Prema povijesnim zapisima, izgradnja palače Potala započela je u vrijeme Songtsen Gampoa iz dinastije Thubet ili Tubo, u 7. stoljeću. Songtsen Gampo (vladao od oko 609. – 649.) odigrao je vrlo važnu ulogu u političkom, gospodarskom i kulturnom razvoju Tibeta, a također je i ohrabrio bliske veze sa središnjom Kinom. Ujedinio je Tibet i, zbog političkih i vojnih razloga, preselio glavni grad iz Lalonga u Lhasu, gdje je sagradio palaču na Crvenoj planini u središtu grada. Oženio je kraljevnu Tritsun (Bhrikuti) iz nepalske kraljevske kuće i princezu Wencheng iz kineske dinastije Tang. Hram je upravo nastao za njih dvije, koje su obje donijele važne budističke skulpture i slike iz Nepala i Kine,[2] stoga i toliko arhitektonskih značajki iz njihovih rodnih država. Prema legendi, lokalitet hrama je odabran slučajno kada su kola, koja su nosila skulpturu Bude pod vodstvom kraljice Wen Cheng, zapela u mulju jezera Wotang. Lokalitet je prozvan "Zmajevom palačom" i 647. godine su udareni temelji hrama. Na njegovoj izgradnji djelovalo je i mnogo nepalskih umjetnika. Sedmi Dalaj Lama, koji je bio slabog zdravlja, je često boravio u hramu radi okrijepe.

Tijekom tibetskog razdoblja Bon, hram je nazvan "Dom vjerske znanosti" (Tsulag Khang), gdje je riječ tsuklak označavala znanosti kao što su: geomacija, astrologija i obožavanje, koje su tvorile pred-budističku šamansku vjeru Bon.[3]

Hram je obnovljen u 11. stoljeću, a tijekom 13. stoljeća, nakon ujedinjenja Tibeta za dinastije Sakya, hram je nadograđen.

Odlike uredi

 
Pozlaćeni krov Jokhanga
 
Jokhang iznutra

Samostan Jokhang se nalazi u samom središtu stare Lhase, a sastoji se od ulaznog trijema, dvorišta s Budinom dvoranom koja je sa sve četiri strane okružena zgradama s monaškim ćelijama i skladištima. Sve su građevine izgrađene od kamena i drva.

Na krovu se nalazi legendarna skulptura dva zlatna jelena oko Dharma kotača (Darmačakra, "Kotač zakona"). Unutrašnjost hrama je labirint mračnog ambijenta s kapelama posvećenim različitim bogovima i bodisatvama, osvijetljeni samo votivnim svijećama i gustim dimom tamjana. Od izvornnih indijskih i nepalskih elemenata iz 7. stoljeća sačuvane su drveni okvir vrata i stupovi s kapitelima, što je dokazano datiranjem ugljikom C12.[4]

Obnova i dogradnja u 13. stoljeću je izvedena u kineskom stilu i samostanski hram danas ima oko 25.000 m². Hodočasnici kruže oko samostana tijekom svog hodočašća (kora), što je označeno s četiri velika kamena ložišta tamjana na kutovima kompleksa. Nakon kruženja, hodočasnici odlaze u Budinu dvoranu gdje je velika skulptura Bude, Jowo Shakyamuni, najsvetiji spomenik u Tibetu. Brojne ostale skulpture u kapelama su bile jako oštećene u Kulturnoj revoluciji.

Ispred hrama se nalazi drvored panjeva vrba, Jowo Utra ("Kosa Jowoa") koje je prema vjerovanju posadila sama kraljica Wen Cheng.

Izvori uredi

 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Jokhang
  1. Povijesni spomenici palače Potala u Lhasi na UNESCO-ovim službenim stranicama (engl.) Preuzeto 29. kolovoza 2011.
  2. Vajracharya Surendra Man, Buddhist Heritage of Northern Nepal, 2008., Lotus Research Center, Khway Bahal Lalitpur, Nepal.
  3. Thubten Jigme Norbu i Colin Turnbull, Tibet: Its History Religion and People, 1969., Chatto & Windus. ISBN 0-7011-1354-5. Reprint: 1987., Penguin Books, Engleska.
  4. Jokhang hram (engl.) Preuzeto 30. kolovoza 2011.
  • Hugh E. Richardson, Tibet & Its History, 1984., 1. izdanje 1962., Shambhala Publications, Boston, SAD. ISBN 0-87773-376-7.
  • Ulrich von Schroeder, 108 Buddhist Statues in Tibet, 2008. (212 str., 112 ilustracija u boji) (DVD s 527 digitalnih fotografija), Chicago: Serindia Publications. ISBN 962-7049-08-5.

Vanjske poveznice uredi