Jovan Đonović

Jovan Đonović (Obod, Rijeka Crnojevića, Cetinje, 22. rujna, 1883. - Libervil, SAD, 21. ožujka 1963.), agent srpske vlade, oporbeni zastupnik, veleposlanik, publicist, slobodni zidar.

Tijekom Drugog svjetskog rata Đonović je bio povjerljivo lice četničkoga vođe Dragoljuba Mihailovića.

Školovanje

Završio Bogosloviju na Cetinju a Filozofski fakultet u Beogradu. Tijekom 1900-ih član crnogorske političke emigracije koja je u Kraljevini Srbiji djelovala uz potporu vlasti na širenju anti-crnogorske tj. velikosrpske propagande.

Član urotničke skupine crnogorskih studenata koja je, terorističkom akcijom, pokušala ubiti Nikolu I. Petrovića (vidi: Bombaška afera (1908.)). Đonović je u to vrijeme ko-autor knjige Crna Gora i napredni pokret (Beograd,1911.).

Srpski agent

Najkasnije od 1911. je Đonović službenik srpske vlade koja ga upućuje u obavještajnu misiju u Carigrad a potom u Chicago (SAD). Među američkim Crnogorcima je sustavo širio promidžbu u cilju ujedinjenja Kraljevine Crne Gore sa Srbijom. U SAD tiska novine "Oslobođenje" a potom i novine "Narodna misao".

Tijekom 1917. na Krfu, skupa s nekolicinom crnogorskih emigranata, radio pri Vladi Nikole Pašiča na reaiziranju srpsko-crnogorskoga ujedinjenja, no dolazi u sukob zbog netrpeljivosti s nekima od suradnika.

U oporbi

Od Solunskoga procesa 1917., kao simpatizer (prema nekim izvorima i član s datom prisegom) tajne vojno-terorističke grupe Crna ruka (vođ Dragutin Dimitrijević Apis) potpuno se Đonović udaljava od Pašića, te ga ovaj nije uključio u realiziranje Podgoričke skupštine 1918. godine.

1920. je jedan od utemeljivača Jugoslavenske republikanske stranke koja je, kao anti-monarhistička, imala (skupa s KPJ) najbolje rezultate na izborima te godine u Crnoj Gori.

Đonović je u parlamentu Kraljevine SHS tada bio dosljedni oporbenjak, te je snažno protestirao protivu terora koju nove vlasti provode u Crnoj Gori. Tiska knjigu "Ustavno pitanje" (Beograd, 1921.).

Mason i veleposlanik

No 1930-ih opet je Đonović blizak režimu u Beogradu, najprije kao dužnosnik Trgovinske komore a potom i zbog članstva u masonskoj loži.

Imenovan je za jugoslavenskoga veleposlanika u Tirani (Albanija). Zbog razmirica, te sumnjičenja da je navodno suradnik britanske tajne službe S.O.E., 1938. brisan iz masonskoga članstva.

U tom periodu objavljuje knjigu "Ustavne i političke borbe u Crnoj Gori 1905. – 1910." (Beograd, 1939.).

Član četničke komande

Tijekom Drugog svjetskog rata u svojstvu delegata Vlade Kraljevine Jugoslavije 1943. radio u Cairu na organiziranju obavještajnih veza s četnicima Dragoljuba Mihailovića koji ga je imenovao za člana svog Centralnog nacionalnog komiteta.

U emigraciji

Poslije rata, Đonović se nastanjuje u SAD, gdje postaje članom četničkih emigrantskih udruga (Srpska narodna odbrana), osnivač 1951. lista "Sloboda".

Priredio je sabrana djela srpskog pjesnika Jovana Dučića, također političkog emigranta. Sudionik je Đonović srpsko-crkvenoga raskola u SAD potkraj 1950-ih koji je u krajnjem rezultirao odvajanjem dijela SPC u emigraciji od Patrijaršije u Beogradu i formiranjem Slobodne Srpske pravoslavne crkve.

Postumno

2004. u Beogradu je tiskana rukopisna zaostavština Jovana Đonovića "Moje veze sa Dražom Mihailovićem".

Literatura

• Jovan Đonović "Moje veze sa Dražom Mihailovićem", (priredio K.Nikolić) Institut za savremenu istoriju, Beograd 2004.g.