Wikipedija

Južni mamut

Južni mamut (latinski: Mammuthus meridionalis, sinonimi: Archidiskodon nebrascensis, Archidiskodon scotti, alternativni nazivi: Archidiscodon meridionalis, Archidiskodon meridionalis, Elephas meridionalis, Euelephas meridionalis)[1] izumrla je vrsta sisavaca iz porodice Elephantidae. U suvremenoj taksonomiji definiran je kao pripadnik roda Mammuthus. Talijanski paleontolog Filippo Nesti je prvi put opisao ovu vrstu 1925. godine te je isprva pretpostavljao da ova vrsta ima bliži odnos sa suvremenim slonovima, stoga je dao ovoj vrsti ime Elephas meridionalis.

Južni mamut
Status zaštite

Status zaštite: Izumrli
Sistematika
Carstvo:Animalia
Koljeno:Chordata
Razred:Mammalia
Red:Proboscidea
Porodica:Elephantidae
Rod:†Mammuthus
Vrsta:†M. meridionalis
Dvojno ime
†Mammuthus meridionalis
Nesti, 1825.
Podvrste
  • Mammuthus meridionalis gromovi
  • Mammuthus meridionalis meridionalis
  • Mammuthus meridionalis vestinus
Sinonimi
Popis[1]
  • Archidiskodon nebrascensis Osborn, 1932.
  • Archidiskodon scotti Barbour, 1925.

Opći opis uredi

Ova vrsta imala je relativno široke bočne zube i zavijene kljove duge gotovo četiri metra karakteristične za mamute. Najviše jedinke su dostizali visinu od četiri metara. Nije poznato je li je južni mamut imao krzno kao njegove kasnije srodne vrste.

Južni mamut bio je jedan od drevnijih vrsta mamuta te je živio u ranome pleistocenu prije 2.6 – 0.7 milijuna godina. Južni mamut je prva vrsta mamuta koja je napustila afričku domovinu. Počeo je naseljavati Euroaziju prije oko 1.5 milijuna godina, a do Sjeverne Amerike je došao preko prirodnoga kopnenoga mosta. Američki ogranak se zove carski mamut (Mammuthus imperator), od kojega potječe kolumbijski mamut (Mammuthus columbi). Kasnije se iz južnoga mamuta razvilo više vrsta, među kojima je najveći stepski mamut (Mammuthus trogontherii, ponekad Mammuthus armeniacus). Paleontolozi smatraju da su predci južnoga mamuta bile dvije afričke vrste, afrički mamut (Mammuthus africanavus) i južnoafrički mamut (Mammuthus subplanifrons). Staništa južnoga mamuta su bila otvorena šumska prostranstva Euroazije i Sjeverne Amerike gdje je prije oko 2 milijuna godina bila prisutna umjerena klima.

Izlošci uredi

Trenutno je otkriveno sedam relativno cjelovitih kostura južnoga mamuta, od kojih je pet izloženo u sastavljenome obliku, s djelomičnom rekonstrukcijom, u raznim muzejima u Europi. Tri kostura su izložena u ruskima muzejima, dva u talijanskima i po jedan u francuskima i srpskima muzejima.

Fotografija Godina otkrića Mjesto otkrića Mjesto na kojem je izložen Opis
  1825. Italija Nacionalni muzej paleontologije, Pariz Čitavi montirani kostur
  1941. okolica Prymorska, Zaporoška oblast, Ukrajina Zoološki muzej zoološkoga instituta RAZ, Sankt-Peterburg, Rusija Čitavi montirani kostur
Gruzija Tbiliski institut paleobiologije Fragmenti kostura
  1962. Georgievski kamenolom, Stavropoljski kraj, Rusija Stavropoljski muzej lokalne povijesti Čitavi montirani kostur[2]
  2007. Stavropoljski kraj, Rusija Stavropoljski muzej lokalne povijesti Čitavi montirani kostur[3]
1953. okolica Figline Valdarna, Toskana, Italija La Specola, Firenca, Italija Čitavi montirani kostur
  1954. Scoppito, Italija Nacionalni muzej Abruzza, L'Aquila, Italija Čitavi montirani kostur
  Paleontološki muzej u Montevarchiju, Montevarchi, Arezzo, Italija Fragmenti kostura
  2001. Zapadna padina planine Dairmandag u blizini Mingečaura, Azerbajdžan Prirodoslovni muzej Hasan bej Zardabi, Baku, Azerbajdžan lubanji i fragmenti kosutra
2009. Kostolac, Srbija Arheološki institut Srbije, Beograd Čitavi kostur
2013. Verhni Kurp, Kabardino-Balkarija, Rusija[4] Iskopan

Podvrste uredi

  • Mammuthus meridionalis gromovi
  • Mammuthus meridionalis meridionalis
  • Mammuthus meridionalis vestinus

Galerija uredi

Izvori uredi

  1. ↑ a b †Mammuthus meridionalis Nesti 1825 (mammoth), Fossilworks, pristupljeno 24. siječnja 2020.
  2. ↑ Ставропольский слон, pristupljeno 24. siječnja 2020.
  3. ↑ Экспозиция останков южных слонов может стать одним из символов Ставрополья, pristupljeno 24. siječnja 2020.
  4. ↑ Новости NEWSru.com :: В Кабардино-Балкарии обнаружены редчайшие останки южного мамонта, pristupljeno 24. siječnja 2020.

Literatura uredi

  • Douglas Palmer: Dinosaurier & Prähistorische Tiere, 2000, Köln, ISBN 3-8290-6113-7
  • Adrian Lister: Mammuts Die Riesen der Eiszeit. Jan Thorbecke Verlag, 1997 ISBN 3-7995-9050-1
  • Spektrum der Wissenschaft (Mensch Mammut Eiszeit), 1/2006
  • Новгородская С. И. Слонялись по степи… слоны // Мелитопольский краеведческий журнал, 2018, № 11б с.54-58

Vanjske poveznice uredi

 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Južni mamut
 
Logotip Wikivrsta
 Wikivrste imaju podatke o taksonu Mammuthus meridionalis
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Južni_mamut&oldid=6458760"