Juraj Haulik
Juraj Haulik de Várallya (sl. Juraj Haulík Váralyai, Trnava, Slovačka, 20. travnja 1788. – Zagreb, 11. svibnja 1869.), hrvatski kardinal i zagrebački nadbiskup. ↓n1
| Njegova Uzoritost Juraj Haulik | |
|---|---|
| Nadbiskup zagrebački | |
 | |
 | |
| ' | |
| Rođen | 20. travnja 1788. Trnava |
| Umro | 11. svibnja 1869. Zagreb |
| Svećenik | 18. travnja 1811. |
| Biskup | 10. prosinca 1837. |
| Nadbiskup | 11. prosinca 1852. |
| Kardinal | 16. lipnja 1856. |
| Nacionalnost | Slovak |
| Služba | kardinal prezbiter |
| Portal: Kršćanstvo | |
| Portal o životopisima | |
Životopis uredi
Teologiju i filozofiju studirao je u Trnavi, Ostrogonu i Beču. Zaslužan je za uvođenje hrvatskog jezika u škole i javne poslove, za osnivanje Matice ilirske, a njegovim nastojanjem utemeljeno je Gospodarsko društvo Sv. Jeronima i uredio park Maksimir. Zauzimao se za osnivanje osnovnih škola i novčano pomagao kulturne i dobrotvorne ustanove, a podupirao je i narodni preporod u Hrvatskoj i odupirao se mađarizaciji. Imenovan je 1852. prvim zagrebačkim nadbiskupom metropolitom, a 1856. i kardinalom.
Kada je nakon smrti Aleksandra Alagovića, 1837. godine Haulik zasjeo na biskupsku stolicu, a potom kao nadbiskup do smrti 1869. obavljao svoje pastirske dužnosti, politička i socijalna volja uspostavljala je na svim područjima drukčija mjerila vrijednosti i korisnosti, pa se njegova crkvena politika ne može odvojiti od političke povijesti Hrvatske, problematizirane antagonizmima između Austrije i Ugarske.
U Hrvatskoj će se historiografiji često naći ocjena da je Haulik bio bečki čovjek, pa pouzdanik dvora pa i apsolutizma, ili pak u pozitivnom značenju zagovornik pred krunom kao nijedan hrvatski biskup ni prije ni poslije njega. On je to doista i bio, no stupivši na uzavrelo hrvatsko tlo, gdje će sav politički život biti usredotočen na probleme odnosa s Ugarskom, Haulik je znao iskoristiti trenutačne okolnosti te se stavio na stranu hrvatskoga nacionalnog pokreta koliko mu je dopuštala njegova crkvena funkcija i uvelike omogućavala politička, kao namjesnika banske časti i zastupnika hrvatskih interesa na zajedničkim saborima. Namjesnikom banske časti bio je u razdoblju 1840. do 1842. te od 1845. pa do imenovanja Josipa Jelačića banom 1848. godine.
Zatražio je i 1843. dobio plemićki list s predikatom de Várallya. U grbovnici od 30. ožujka 1843.[1] navedeni su kao nasljednici grba i brat mu Emerik,[2] te sinovac Juraj (sin Haulikovoga drugoga brata Kaspaira).
Grb je sasma isti grbu izdanom 1593. godine[3] trenčinskoj plemenitoj obitelji Dubniczay von Dubnicz (Dubniczky de Dubnicza).
Izvori uredi
Literatura uredi
- Velimir Deželić st., Kardinal Haulik – nadbiskup zagrebački : 1788. – 1869., Knjige katoličkog života, Knjiga šesta, Stjepan Markulin, Zagreb, 1929. (NSK)
Napomene uredi
- ↑n1 Juraj Haulik de Váralya, Đuro Haulik Varaljski, Gjuro Haulik Varaljski, Juraj Haulik Varaljski, Juraj Haulik Varalljski, njem. Georg Haulik von Várallya.
Poveznice uredi
Vanjske poveznice uredi
- Zlatko Stahuljak, Vjesnik – 15. lipnja 1999. (hrv.)
- Biografski leksikon Austrijskog carstva[neaktivna poveznica] (njem.)
- Svi hrvatski kardinali, IKA, 24. listopada 2003., IKA P - 63684/10
| Titule u Katoličkoj Crkvi | ||
|---|---|---|
| prethodnik Aleksandar Alagović |
zagrebački biskup 1837.–1852. |
Biskupija uzdignuta na nadbiskupiju |
| Nova biskupija | zagrebački nadbiskup 1852.–1869. |
nasljednik Josip Mihalović |