Karlo XIII. Švedski

Karlo XIII. (Stockholm, 7. listopada 1748. – Stockholm, 5. veljače 1818.), švedski kralj od 1809. do 1818. i norveški kralj (kao Karlo II.) od 1814. do 1818. godine. Pripadnik je kraljevske dinastije Holstein-Gottorp, mlađeg ogranka danske dinastije Oldenburg.

Karlo XIII. Švedski

Životopis uredi

Rodio se kao drugi sin švedskog kralja Adolfa Fridrika († 1771.) i Lujze Ulrike Hohenzollern. Brat i očev nasljednik, Gustav III. (1771. – 1792.) imenovao ga je knezom Södermanlanda. Tijekom rusko-švedskog rata (1788. – 1790.), vršio je dužnost admirala flote. Nakon bratova ubojstva 1792. godine, obnašao je dužnost regenta (1792. – 1796.) u ime maloljetnog nećaka Gustava IV. Adolfa. Kada je 1809. godine Gustav III. zbačen s prijestolja zbog svoje neuspješne politike u vrijeme Napoleonskih ratova, Karlo je proglašen novim kraljem. Uveo je konstitucionalnu monarhiju.[1]

Mirom u Fredrikshamnu 1809. godine morao je Rusima prepustiti Finsku i Ålandsko otočje. Godine 1814. postao je i kralj Norveške. Budući da nije imao zakonite muške djece, švedski parlament je proglasio prijestolonasljednikom danskog princa Kristijana Augusta (Karlo August), a poslije njegove prerane smrti, kralj je imenovao prijestolonasljednikom francuskog maršala Jeana-Baptistea Bernadottea, koji ga je 1818. godine naslijedio na prijestolju.[2]

Vidi još uredi

Bilješke uredi

Vanjske poveznice uredi

Karlo XIII. Švedski
Bočna linija dinastije Oldenburg
Rođ. 7. listopada 1748. Umr. 5. veljače 1818.
Vladarske titule
prethodnik
Gustav IV. Adolf
švedski kralj
1809.–1818.
nasljednik
Karlo XIV. Ivan
prethodnik
Kristijan Fridrik
Norveški kralj
1814.–1818.
Nedovršeni članak Karlo XIII. Švedski koji govori o vladaru treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.