Ovo je glavno značenje pojma Kentaur. Za druga značenja pogledajte Kentaur (razdvojba).

Kentauri (grč. Κένταυροι, Kéntauroi) bića su iz grčke mitologije. Kentaur je polukonj i polučovjek koji šeće šumama i voli samoću. Često ih prikazuju kao raskalašena i nagla bića, a jedina je iznimka Hiron. Izvrsni su ratnici, a hrane se sirovim mesom.

Kentaur, rimska kopija grčkog originala iz 2. st. pr. Kr.

Etimologija uredi

Kentaursko grčko ime Κένταυρος (Kéntauros) moglo bi biti složenica od ken i tauros što znači "probadajući bik", ali također bi moglo značiti i "ubojica bikova".

Karakteristike uredi

Isprva su se opisivali kao muškarci s ljudskim nogama, no stražnji im je dio imao tijelo, rep i stražnje noge kao u konja.[1] Poslije su prikazivani kao muškarci do prepona, a ostatak je tijela bio konjski, s četirima nogama i repom.[2]

Moguće je da je isprva Kentaurima smatrano istoimeno pleme Tesalijaca koje je stalno jahalo konje,[3] a poslije se ta metafora pretvorila u mit. Robert Graves predlaže da se radilo o prethelenskom bratstvu zemljanog kulta koji je imao konja kao totem.

U ranoj grčkoj umjetnosti ili književnosti uglavnom se nisu pojavljivali ženski Kentauri, odnosno Kentauride,[4] ali jesu u kasnoj antici. Makedonski mozaik iz 4. stoljeća pr. Kr. jedan je od najstarijih prikaza Kentaurida u umjetnosti. Ovidije[4] spominje Kentauridu Hilonomu koja je počinila samoubojstvo kad je njezin ljubavnik ubijen u ratu s Lapitima.

Mitologija uredi

 
Sebastiano Ricci: Borba Kentaura i Lapita, 1715.

Kentauri uredi

 
Heraklo i Nes, 7. stoljeće pr. Kr.

Prema Pindaru,[5] Kentaurima je otac bio Kentaur, sin lapitskog kralja Iksiona i kraljice Nefele, utjelovljenja oblaka, jer je Iksion htio silovati Heru pa mu je ona podmetnula Nefelu.[6]

Poslije je mlađi naraštaj Kentaura izgubio svoju surovost te su se pridružili Dioniziovoj pratnji - Satirima. Homer Kentaure naziva više zvijerima nego ljudima. Prema nekim izvorima,[7] smješteni su na vratima Hada.

Najpoznatiji Kentauri bili su Nes, Hiron, Fol i Eurition koji su bili likovi u pričama o Heraklu.

Hiron uredi

Najpoznatiji je bio Hiron koji se razlikovao od ostalih kentaura. Kentauri su bili zloglasni kao nasilni i nekulturni pijanice. Za razliku od njih, Hiron je bio pravi kontrast, inteligentan, civiliziran i ljubazan. Bio je stručnjak za umjetnost, lov i medicinu, a također i proricanje. Odgajao je i poučavao brojne grčke junake i bogove - Ahileja, Ajanta, Akteona, Aristeja, Asklepija, Eleja, Herakla, Jazona, Kena, Medeja, Patrokla, Peleja, Telamona, i Tezeja, a prema nekim izvorima i Dioniza. Imao je dar kojim je omogućio svojim učenicima da otkriju svoje najveće potencijale.

Borba s Lapitima uredi

Kentauri su najpoznatiji zbog borbe s Lapitima.[8] Naime, htjeli su oteti Hipodamiju i ostale žene na dan njezina vjenčanja s kraljom Piritom, Iksionovim sinom. Ondje je bio prisutan i Tezej, junak i osnivač gradova, koji je pomogao Piritu. Jedan je lapitski junak, Kenej, kojeg oružje nije moglo raniti, bio pretučen od Kentaura kamenjem i granama drveća. No, na posljetku su Kentauri pobijeđeni i uništeni. Kao i Gigantomahija i Titanomahija, i ovaj je rat metafora borbe između civiliziranosti i barbarizma.

Literatura uredi

  1. Pauzanije: Opis Grčke (V./19.2)
  2. Pauzanije: Opis Grčke (V./10.2)
  3. Skolastici o Pindaru (31.9)
  4. a b Ovidije: Metamorfoze (XII./210.)
  5. Pindar: Pitijske ode (2.33)
  6. Apolodor: Biblioteka (1.20)
  7. Vergilije: Eneida (VI./287.)
  8. Apolodor: Biblioteka (II./5.4)
    Homer: Ilijada (I./261.)

Vanjske poveznice uredi

 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Kentaur