Klaus von Klitzing

Klaus von Klitzing (Środa Wielkopolska, Velikopoljska, Poljska, 28. lipnja 1943.), njemački fizičar. Doktorirao (1972.) na Sveučilištu u Würzburgu. Bio je profesor na Tehničkom sveučilištu u Münchenu (od 1980. do 1985.), od 1985. član direktorskoga kolegija Instituta Max-Planck za fiziku čvrstoga stanja u Stuttgartu. Bavi se istraživanjem poluvodiča na niskim temperaturama i pri jakim magnetskim poljima. Dobio je Nobelovu nagradu za fiziku (1985.) za otkriće kvantnoga Hallova efekta (Klitzingov učinak ili efekt). To je učinak analogan Hallovu učinku, ali na niskim temperaturama manjim od 1 K i jakosti magnetskog polja oko 10 T, na primjer u kanalima tranzistora s učinkom polja metalno-oksidno-poluvodičkoga sastava (MOSFET). U tim je uvjetima Hallov električni otpor (R_H) kvantiziran:

Klaus von Klitzing
Rođenje	28. lipnja 1943. Środa Wielkopolska, Velikopoljska, Poljska
Državljanstvo	Nijemac
Polje	Fizika
Institucija	Sveučilište u Oxfordu Tehničko sveučilište u Münchenu Institut Max Planck
Alma mater	Sveučilište u Würzburgu
Poznat po	Kvantni Hallov učinak
Istaknute nagrade	Nobelova nagrada za fiziku (1985.) Član Kraljevskog društva (2003.)
Portal o životopisima

Pojašnjenje Hallovog učinka: na crtežu A Hallova sonda na gornjoj strani ima negativan električni naboj (simboliziran plavom bojom) i pozitivan naboj na dnu (crvena boja). Na crtežima B i C električno i magnetsko polje su obrnuto, tako da je polarizacija naboja obrnuta. Na crtežu D oba su polja obrnuta, tako da je opet ista polarizacija kao u crtežu A. Legenda: 1. elektroni, 2. Hallova sonda, 3. magnet, 4. magnetsko polje, 5. izvor električne struje.

$R_{H}={\frac {h}{n\cdot e^{2}}}$

gdje je n = 1, 2, 3, … Tako na primjer za n = 1 iznosi R_H = 25 813 Ω.

Hallov učinak

Podrobniji članak o temi: Hallov učinak

Hallov učinak ili Hallov efekt (po E. H. Hallu koji ga je uočio 1879.) je pojava u tankoj metalnoj ili poluvodičkoj pločici kojom teče električna struja gustoće J_x, pod djelovanjem okomitoga magnetskoga polja indukcije B_z, stvaranja transverzalnoga električnoga polja jakosti:

$\mathbf {E_{y}} =R_{H}\cdot \mathbf {J_{x}} \cdot \mathbf {B_{z}}$

(R_H je Hallova konstanta ili Hallov otpor) i poprečnoga električnoga napona. Električna struja, magnetsko polje i električno polje međusobno su okomiti i, ako tvore desni koordinatni sustav, Hallov učinak je normalan (konstanta R_H je negativna). U obratnom slučaju (konstanta R_H je pozitivna) učinak je anomalan. Hallov je učinak jači za poluvodiče, a slabiji za električne vodiče. Objašnjenje anomalnoga Hallova učinka bila je jedna od najvećih teškoća klasične elektromagnetske teorije. Protumačila ga je tek kvantna teorija čvrstih tijela.

Hallov pretvarač ili Hallov generator

Hallov pretvarač ili Hallov generator izveden je na temelju Hallova učinka, a primjenjuje se u mjernoj i računalnoj tehnici: za mjerenje jakosti magnetskoga polja reda 10^–5 A/m do reda 10⁵ A/m, za pretvorbu neelektričnih veličina u električne, analizu spektra električnih i magnetskih signala, mjerenje razlike faza, istraživanje magnetskih tokova, pretvorbu signala i slično.

Kvantni Hallov učinak

Kvantni Hallov učinak ili kvantni Hallov efekt je odstupanje Hallova otpora od linearne ovisnosti o jakosti magnetskoga polja pri Hallovu učinku u ekstremnim uvjetima. Uočio ga je K. von Klitzing 1980. Pojavljuje se pri magnetskoj indukciji većoj od 10 T, temperaturi manjoj od 1 K i ograničenosti gibanja elektronskoga plina na dvije dimenzije, to jest onemogućenosti gibanja elektrona u smjeru magnetskoga polja. Za mjerenje kvantnoga Hallova učinka nužni su poluvodiči koji omogućuju smještanje slobodnih elektrona u vrlo tank sloj paralelan s površinom uzorka. Diskretne vrijednosti Hallova otpora (Hallovi platoi) koje se opažaju u tim uvjetima ne ovise o materijalu uzorka i mogu se izraziti preko temeljnih prirodnih konstanti:

$R_{H}={\frac {q\cdot h}{e^{2}}}$

gdje je: q - racionalni broj, h - Planckova konstanta, e - elementarni električni naboj.