Kringa
Kringa je naselje u Republici Hrvatskoj, u sastavu Općine Tinjan, Istarska županija, udaljena od Tinjana 5 km.
| Kringa | |
|---|---|
| Država |  Hrvatska |
| Županija |  Istarska |
| Općina/grad | Tinjan |
| Površina[1] | 9,1 km2 |
| Koordinate | 45°10′55″N 13°50′06″E / 45.182°N 13.835°E |
Stanovništvo[2] (2021.) | |
| Ukupno | 324 |
| – gustoća | 36 st./km2 |
| Poštanski broj | 52444 Tinjan |
| Pozivni broj | +385 052 |
| Autooznaka | PU |
  Kringa Kringa na zemljovidu Hrvatske | |
Povijest uredi
Na lokalitetu Kringe postojala je gradina još u željeznom dobu. Na obližnjim lokalitetima Korona i Podkorona nađeni su dokazi o naseljenosti i u rimsko doba. Od 1012. se spominje kao posjed akvilejskog patrijarha pod imenom "Curitico" ili (latinski) "Coriticum"; poslije kao posjed porečkog biskupa. Od kraja 12. stoljeća dijelom je Pazinske knežije (grofovije).
U Kringi je živio štrigun Jure Grando.[3]
U središtu mjesta je barokna crkva sv. Petra i Pavla iz 1782. godine, koja je sagrađena na mjestu starije crkve; na trgu pred crkvom je cisterna s dva grla bunara iz 1882. Na mjesnom groblju je crkva sv. Ane iz 1558. s preslicom za zvona na pročelju. Crkve sv. Antuna Opata i sv. Katarine iz XVI. su st., a kalvarija ispred mjesta iz 1876.
U mjestu je rođen znameniti svećenik Božo Milanović, značajan za očuvanje hrvatskog karaktera Istre za vrijeme talijanske vlasti između dva svjetska rata. On je početkom 1920.- ih godina i službovao kao župnik u Kringi, gdje su ga fašisti (još prije njihovog dolaska na vlast u Italiji) više puta fizički napali zbog njegovog otpora talijanizaciji, te su mu 1921. čak zapalili župni dvor, a njega samoga teško fizički zlostavljali. Božo Milanović je uspio pod Italijom tiskati i protiv volje vlasti raspačavati molitvenike i druge knjige na hrvatskom jeziku.
Spomenici uredi
Zbog svih zasluga Bože Milanovića na mirovnoj konferenciji u Parizu kao i za ostatak djelovanja, njemu u čast je postavljena spomen-ploča na zgradi u kojoj je živio i radio.[4]
Stanovništvo uredi
Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, naselje je imalo 364 stanovnika[5] te 102 obiteljskih kućanstava.[6]
| broj stanovnika | 815 | 843 | 532 | 581 | 622 | 713 | 1176 | 1218 | 677 | 644 | 531 | 452 | 399 | 359 | 364 | 315 | 324 |
| 1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. | 2021. |
Izvori uredi
- ↑ Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Wikidata Q119585703
- ↑ Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima (hrvatski i engleski). Državni zavod za statistiku. 22. rujna 2022. Wikidata Q118496886
- ↑ Jure Grando - Istarski vampir ili ljudska mašta?. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. kolovoza 2011. Pristupljeno 22. kolovoza 2015. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Nikola Bašić: Kako je svećenik Božo Milanović vratio Istru Hrvatskoj, a Tito Boku Kotorsku predao Crnoj Gori, Maxportal, 10. svibnja 2015. Pristupljeno 3. srpnja 2017.
- ↑ Popis stanovništva 2001., www.dzs.hr
- ↑ Kućanstva prema obiteljskom sastavu i obiteljska kućanstva prema broju članova, Popis 2001., www.dzs.hr
