Leukociti

Leukociti (grč. λευκός, leukós - bijeli + κύτος, kýtos - stanica, šupljina) ili bijele krvne stanice su krvne stanice imunološkog sustava čija je osnovna uloga zaštita organizma od mikroorganizama (bakterija, virusa, gljivica i parazita) te stranih tijela koji prijeđu prirodne barijere kože i sluzokože. Postoji pet osnovnih vrsta leukocita koji se razlikuju prema izgledu, zastupljenosti, mjestu nastanka i funkciji.^[1]

Životni vijek leukocita je u prosjeku 3 do 6 dana, a nastaju u koštanoj srži i limfnim čvorovima i prsnoj žlijezdi. Promjer im se kreće od 8 do 12 mikrometara,^[2] a njihov je broj od 4 do 9x10⁹ u litri krvi.^[3] Broj leukocita može varirati tijekom različitih fizioloških uvjeta i starenjem.

Kemijska i fizikalna svojstva uredi

Leukociti sadrže oko 80% vode, velike količine glikogena koji služi kao izvor energije, nukleoproteida, histamin i heparin. Od fizičkih osobina najvažnije je ameboidno kretanje kojim leukociti procesom kemotaksije prelaze iz krvi u čvrsta tkiva.

Živi leukociti nemaju konkretnu nijansu citoplazme. Jezgre u nekim slučajevima osvjetljenja mikroskopom mogu imati zelenkastu nijansu zbog ogiba svjetla, a kod neutrofila su i zaista zelenkaste jer sadrže veliku količinu mijeloperoksidaze. Velike nakupine leukocita su bijele zbog disperzije svjetla, odnosno zelenkaste u slučaju neutrofilije.

Osnovne vrste leukocita. Razmazi tretirani Romanovskijevim bojanjem.

Fiksirani i obojani klasičnim postupcima iz porodice Romanovskijevih bojanja, imaju plavoljubičastu jezgru, a citoplazmatske granule ljubičaste, blijedoljubičaste ili narančasto-ružičaste boje.

Građa uredi

Oblik leukocita se razlikuje ovisno o vrsti. U nepodraženom stanju, svi su leukociti periferne krvi okruglog oblika. Osnovna karakteristika nekih vrsta leukocita su specifične citoplazmatske granule. Ovisno o tome imaju li ili nemaju granule, dijele se na:^[4]^[5]

granulocite ili polimorfonuklearne leukocite, u koje spadaju neutrofili, eozinofili i bazofili. Neutrofili sadrže granule koje se slabo boje i to neutralnim bojama. Granule eozinofila boje se kiselim bojama, a granule bazofila lužnatim bojama. Obojana zrnca sadrže niz enzima i drugih tvari s antimikrobijskim djelovanjem i imaju ulogu uništenja i razgradnje mikroorganizama koje leukocit unese u citoplazmu procesom fagocitoze.

agranulocite ili mononuklearne leukocite koji pod optičkim mikroskopom prividno ne sadrže citoplazmatska zrnca. U ovu skupinu spadaju limfociti, monociti i makrofagi.

Vrste leukocita uredi

vrsta	prosječan postotak u krvi odraslog čovjeka	promjer [μm]^[6]	funkcija^[3]	jezgra^[3]	boja granula tretiranih Romanovskijevim bojama^[3]	životni vijek^[6]
neutrofil	62 %	10–12	uništavanje bakterija uništavanje gljivica	više režnjeva	blijedo ružičasta	6 sati – nekoliko dana
eozinofil	2.3 %	10–12	uništavanje makroskopskihparazita reguliranje alergijskih upalnih reakcija	dva režnja	crveno-narančasta	8–12 dana (u krvotoku 4 – 5 sati)
bazofil	0.4 %	12–15	oslobađanje histamina kod upalnih procesa	dva ili tri režnja	tamno ljubičasta	od nekoliko sati do nekoliko dana
limfocit	30 %	7–8	B limfociti: proizvodnja antitijela (imunoglobulina); sudjeluju u aktivaciji T limfocita T limfociti: CD4+ Th (T helper) limfociti: aktivacija i regulacija T i B limfocita CD8+ citotoksični T limfociti: uništavanje stanica zaraženih virusima i tumorskih stanica. γδ T limfociti: veza izmežu urođene i usvojene imune reakcije; fagocitoza regulacijski T limfocit (''T suppressor''): vraća funkcioniranje imunološkog sustava u normalno stanje nakon infekcije; sprječava autoimune bolesti NK (''Natural killer'') limfocit: uništavanje stanica zaraženih virusima i tumorskih stanica.	okrugla, decentrirana	azurofilne granule u NK-limfocitima i citotoksičnim (CD8+) T-limfocitima	godinama za stanice imunološke memorije, nekoliko tjedana za ostale limfocite.
Monocit	5.3 %	7.72–9.99^[7]	migrira iz krvotoka u tkiva diferencira se u fiksne ili tkivne makrofage	bubrežasta	nema	nekoliko sati do nekoliko dana
Makrofag		oko 21 ponekad do 60–80	Nastaje aktivacijom monocita. Fagocitoza i razgradnja staničnih ostataka i različitih patogena stimuliranje limfocita i ostalih stanica imunološkog sustava koje reagiraju na patogen	promjenjivog oblika		nakon aktivacije: nekoliko dana neaktiviran: nekoliko mjeseci do nekoliko godina
Dendritička stanica			Potječe i iz limfoidne i mijeloidne linije. prezentira antigene koji aktiviraju T-limfocite			sličan makrofagu

Razvoj i životni vijek uredi

Životni vijek leukocita je različit, ovisno kojoj vrsti pripadaju. Neki leukociti koji se razviju u koštanoj srži tamo ostaju pohranjeni dok za njima ne nastane potreba. Primjerice, granulociti nakon ulaska u krv žive još oko 5 dana. Glavna zadaća leukocita je obrana organizma od stranih, opasnih napadača (antigena), što su prvenstveno mikroorganizmi.

Granulociti se stvaraju u jetri fetusa, a kod djece i zdravih osoba u koštanoj srži. Limfociti se stvaraju uglavnom u slezeni i limfnim čvorovima, a monociti u koštanoj srži.

Literatura uredi

↑ LaFleur-Brooks, M. 2008. Exploring Medical Language: A Student-Directed Approach, 7. izdanje. izdavač: Mosby Elsevier. St. Louis, Missouri, USA. str. 398. ISBN 978-0-323-04950-4
↑ Maton, D., Hopkins, J., McLaughlin, Ch. W., Johnson, S., Warner, M. Q., LaHart, D., & Wright, J. D., Deep V. Kulkarni. 1000008. Human Biology and Health. Prentice Hall. Englewood Cliffs, New Jersey, USA. ISBN 0-13-981176-1 Provjerite vrijednost datuma u parametru: |date= (pomoć)CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
↑ ^a ^b ^c ^d Alberts, B. 2005. Leukocyte functions and percentage breakdown. Molecular Biology of the Cell. NCBI Bookshelf. Pristupljeno 14. travnja 2007.
↑ Gartner, L. P., & Hiatt, J. L. 2007. Color Textbook of Histology 5. izdanje izdanje. SAUNDERS Elsevier. Philadelphia, PA. str. 225. ISBN 978-1-4160-2945-8CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
↑ http://www.wisc-online.com/objects/index_tj.asp?objID=AP14704
↑ ^a ^b Daniels, V. G., Wheater, P. R., & Burkitt, H. G. 1979. Functional histology: A text and colour atlas. Churchill Livingstone. Edinburgh. ISBN 0-443-01657-7CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
↑ Worthen, G. S., Downey, G. P.; Henson, P. M., Doherty, D. E.; Schwab b, 3rd; Elson, EL; Henson, PM; Worthen, GS. 1990. Retention of leukocytes in capillaries: role of cell size and deformability. Applied Physiology. svezak 69 (broj 5): str. 1767.–1778. PMID 2272970

[isbn978-0-323-04950-4-1] LaFleur-Brooks, M. 2008. Exploring Medical Language: A Student-Directed Approach, 7. izdanje. izdavač: Mosby Elsevier. St. Louis, Missouri, USA. str. 398. ISBN 978-0-323-04950-4

[2] Maton, D., Hopkins, J., McLaughlin, Ch. W., Johnson, S., Warner, M. Q., LaHart, D., & Wright, J. D., Deep V. Kulkarni. 1000008. Human Biology and Health. Prentice Hall. Englewood Cliffs, New Jersey, USA. ISBN 0-13-981176-1 Provjerite vrijednost datuma u parametru: |date= (pomoć)CS1 održavanje: više imena: authors list (link)

[alberts_table-3] Alberts, B. 2005. Leukocyte functions and percentage breakdown. Molecular Biology of the Cell. NCBI Bookshelf. Pristupljeno 14. travnja 2007.

[4] Gartner, L. P., & Hiatt, J. L. 2007. Color Textbook of Histology 5. izdanje izdanje. SAUNDERS Elsevier. Philadelphia, PA. str. 225. ISBN 978-1-4160-2945-8CS1 održavanje: više imena: authors list (link)

[wisc-online.com-5] ttp://www.wisc-online.com/objects/index_tj.asp?objID=AP14704

[isbn0-443-01657-7-6] Daniels, V. G., Wheater, P. R., & Burkitt, H. G. 1979. Functional histology: A text and colour atlas. Churchill Livingstone. Edinburgh. ISBN 0-443-01657-7CS1 održavanje: više imena: authors list (link)

[7] Worthen, G. S., Downey, G. P.; Henson, P. M., Doherty, D. E.; Schwab b, 3rd; Elson, EL; Henson, PM; Worthen, GS. 1990. Retention of leukocytes in capillaries: role of cell size and deformability. Applied Physiology. svezak 69 (broj 5): str. 1767.–1778. PMID 2272970

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]