Londžica

Londžica
Država	Hrvatska
Županija	Osječko-baranjska županija
Općina/grad	Našice
Površina	18,3 km2
Visina	253 mnm
Koordinate	45°27′17″N 18°04′18″E / 45.454650°N 18.071576°E
Stanovništvo (2021.)
Ukupno	138
– gustoća	8 st./km2
Poštanski broj	31500 Našice
Pozivni broj	+385 (0)31
Autooznaka	NA (Našice)
	Londžica Londžica na zemljovidu Hrvatske

Londžica je naselje u Hrvatskoj, regiji Slavonija u Osječko-baranjskoj županiji i pripada gradu Našice.

Zemljopisni položaj uredi

Londžica se nalazi na 45° 24' 46" sjeverne zemljopisne širine i 18° 02' 15" istočne zemljopisne dužine te na 253 metara nadmorske visine i na sjevernim obroncima Krndije. Naselje se nalazi uz željezničku prugu Našice- Čaglin-Pleternica. Dijelovi naselja su zaseoci: Bukovac Bektežki, Jelovac Bektežki, Mala Londžica, Marinović Brdo i Velika Londžica. Susjedna naselja: zapadno Gradac Našički, sjeverno Ceremošnjak, istočno Granice i Polubaše te južno Stara Ljeskovica, Jezero i Stojčinovac u općini Čaglin u Požeško-slavonskoj županiji. Pripadajući poštanski broj je 31500 Našice, telefonski pozivni 031 i registarska pločica vozila NA (Našice). Površina katastarske jedinice naselja Londžica je 18,48 km·10². U selu se nalazi rimokatolička crkva Sv. Mateja koja pripada župi Našice 1. Sv. Antuna Padovanskog, našičkom dekanatu Požeške biskupije. Crkveni god (proštenje) ili kirvaj slavi se 21. rujna.

Stanovništvo uredi

Naselje Londžica: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.

broj stanovnika	251	254	211	244	379	517	704	589	582	606	582	420	328	266	224	190	138
	1857.	1869.	1880.	1890.	1900.	1910.	1921.	1931.	1948.	1953.	1961.	1971.	1981.	1991.	2001.	2011.	2021.

Napomena: Sadrži podatke za bivša naselja Mala Londžica, Velika Londžica i Marinović-Brdo u 1948. Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske

Prema prvim rezultatima Popisa stanovništva 2011. u Londžici je živjelo 192 stanovnika u 72 kućanstva.^[3]

Povijest uredi

Londžica je još u srednjem vijeku bila naselje raštrkanog tipa, s više zaselaka. Prije Osmanlija postojale su dvije Londžice koje su se tada nazivale Gornja i Donja Lopšica. Prva se nalazila kod vrela Lopše, a druga kod izvora Lopšice. U to je doba stanovnišvo toga kraja bilo brojno jer se ovdje nalazila župa požeškog arhiđakonata. U ovaj kraj Osmanlije su naselile pravoslavne Vlase koji su bili u vojnoj službi a većina ih je otišla 1688. nakon progona Turaka iz ovih krajeva. Londžica se je nalazila u sastavu kutjevačkog vlastelinstva a 1750. ima 9 katoličkih i 28 pravoslavnih kuća. Potkraj 19. stoljeća počinju se doseljavati Hrvati iz Like a do sredine 20. stoljeća njihovih je potomaka bilo u oko 60 kuća. 1925. izgrađen je zvonik a crkva je izgrađena 1980. na poticaj Franjevaca iz našičkog samostana i posvećena Sv. Mateju. Gospodarska osnova naselja su poljodjelstvo, vinogradarstvo i stočarstvo.