Lov na lavove (Delacroix)

Lov na lavove (francuski: Chasse aux lions) je naziv za seriju romantičarskih slika Eugenea Delacroixa koje su naslikane sredinom 19. stoljeća.

Lov na lavove
Eugene Delacroix, 1855.
ulje na platnu
57 × 74 cm
Nationalmuseum, Stockholm
Portal: Likovna umjetnost

Delacroix je često slikao scene lova i borbe protiv životinja. Kao i mnogi drugi umjetnici romantičnog doba, bio je očaran orijentalnim i egzotičnim lokalitetima. Godine 1832. krenuo je na dugo putovanje u Maroko što je bila trajna inspiracija za njegov rad. U velikim, živopisnim slikama, lavovi, tigrovi i lovci na konjima bore se do smrti. No, Delacroix najvjerojatnije nikad nije vidio takve prizore, pa čak ni divlje životinje u svom prirodnom staništu. Umjesto toga, koristio je detaljne studije o životinjama u zoološkim vrtovima, te ljudima i materijalnoj kulturi Sjeverne Afrike da stvori svoje slike.

Lov na lavove, 1860. – 61., ulje na platnu, 76,5 × 98,5 cm, Umjetnički institut u Chicagu

Dramatičnost, toliko tipična za romantizam, ovdje je nastala energičnim potezima kista i kontrastom komplementarnih boja: crvene i zelene, plave i narančaste, te svijetlih i tamnih mrlja. Na Lov na lavove, naslikan više od dvadeset godina nakon njegove ekspedicije u Maroko, također su utjecale slike lova majstora Petera Paula Rubensa iz 17. stoljeća, koji je također naslikao i Lov na lavove.

Najmonumentalnija verzija iz ove serije slika je ona u Musée des Beaux-Arts de Bordeaux iz 1855., čija je gornja polovica teško oštećena tijekom požara 1870. god. Delacroix je napravio najmanje dvije skice slike, koje se sada nalaze u kolekcijama u pariškom muzeju d'Orsay i Nationalmuseumu u Stockholmu.[1] Kasnije je napravio slične slike koje se sada nalaze u zbirkama Muzeja likovnih umjetnosti u Bostonu[2] i Umjetničkom institutu u Chicagu.

Na ovoj posljednjoj prizor čini osam lovaca koji nemilosrdno napadaju dva lava, koji zauzvrat pokazuju neustrašivost i upornost. Lav u fokusu (sprijeda) uhvatio je jednog napadača u šape i okreće se na drugog napadača iza sebe. Onaj koji se nalazi u pozadini je na leđima konja i pribija srušenog konja na zemlju. Iza potonjeg je još jedan jahač s kopljem uperenim u njega. U daljini, na tlu je posljednji lovac koji kao da izdaje naređenja. Daleko od sve ove brutalnosti nalazi se prekrasna morska obala koja se pruža do olujnog horizonta. Brzi udarci kistom u kojima možemo osjetiti umjetnikovu ruku prenose nemir prizora. U vrtlogu izvedenom s tri osnovne boje (plavom, crvenom i žutom) dominiraju one toplije.[3]

Izvori uredi

  1. Nationalmuseum (engl.) Pristupljeno 29. svibnja 2020.
  2. Museum of Fine Arts, Boston (engl.) Pristupljeno 29. svibnja 2020.
  3. Slika na stranicama muzeja Art Institute of Chicago (engl.) Pristupljeno 29. svibnja 2020.