Maglaj
Maglaj je grad i općina u Bosni i Hercegovini.
| Maglaj | |||
|---|---|---|---|
 | |||
|
|||
| Država |  Bosna i Hercegovina
| ||
| Entitet | Federacija BiH | ||
| Županija |  Zeničko-dobojska
| ||
| Osnovan | 1408. | ||
| Vlast | |||
| - Gradonačelnik | Mirsad Mahmutagić (SDP BiH) | ||
| Površina | |||
| - Općina | 290 km² | ||
| Stanovništvo (1991.) | |||
| - Grad | 7.957 | ||
| - Urbano područje | 43.388 (općina) | ||
| Poštanski broj | 74250 | ||
| Pozivni broj | (+387) 032 | ||
| Službena stranica [1] | |||
| Zemljovid | |||
 Položaj općine Maglaj u Bosni i Hercegovini | |||
Zemljopis uredi
Stanovništvo uredi
Podrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.: MaglajPo posljednjem službenom popisu stanovništva 1991. godine, općina Maglaj imala je 43.388 stanovnika, raspoređenih u 56 naselja.
| Stanovništvo općine Maglaj | ||||||
| godina popisa | 2013. | 1991. u promijenjenim granicama | 1991. | 1981. | 1971. | |
| Bošnjaci (2013.)/Muslimani (prije) | 19.810 (85,59%) | 18.872 (54,95%) | 19.569 (45,10%) | 17.236 (40,88%) | 15.628 (41,57%) | |
| Srbi | 810 (3,50%) | 9.788 (28,50%) | 13.312 (30,68%) | 13.662 (32,40%) | 13.888 (36,94%) | |
| Hrvati | 2.041 (8.82%) | 3.667 (10,68%) | 8.365 (19,27%) | 8.341 (19,78%) | 7.496 (19,94%) | |
| Jugoslaveni | 1.508 (3,47%) | 2.491 (5,90%) | 240 (0,63%) | |||
| ostali i nepoznato | 485 (2,10%) | 2.017 (5,87%) | 634 (1,46%) | 430 (1,01%) | 335 (0,89%) | |
| ukupno | 23.146 | 34.344 | 43.388 | 42.160 | 37.587 | |
Maglaj (naseljeno mjesto), nacionalni sastav uredi
| Maglaj | ||||||
| godina popisa | 1991. | 1981. | 1971. | |||
| Muslimani | 4.292 (53,93%) | 3.422 (49,50%) | 3.421 (57,47%) | |||
| Srbi | 1.975 (24,82%) | 1.585 (22,92%) | 1.593 (26,76%) | |||
| Hrvati | 446 (5,60%) | 416 (6,01%) | 582 (9,77%) | |||
| Jugoslaveni | 1.026 (12,89%) | 1.419 (20,52%) | 197 (3,30%) | |||
| ostali i nepoznato | 218 (2,73%) | 71 (1,02%) | 159 (2,67%) | |||
| ukupno | 7.957 | 6.913 | 5.952 | |||
Naseljena mjesta uredi
Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Maglaj imala je 43.388 stanovnika, raspoređenih u 56 naselja:
Adže, Bakotić, Bijela Ploča, Bradići Donji, Bradići Gornji, Brezici, Brezove Dane, Brusnica, Čobe, Čusto Brdo, Domislica, Donja Bočinja, Donja Bukovica, Donja Paklenica, Donji Rakovac, Donji Ulišnjak, Globarica, Gornja Bočinja, Gornja Bukovica, Gornja Paklenica, Gornji Rakovac, Gornji Ulišnjak, Grabovica, Jablanica, Kamenica, Komšići, Kopice, Kosova, Krsno Polje, Liješnica, Lugovi, Ljubatovići, Maglaj, Matina, Misurići, Mladoševica, Moševac, Novi Šeher, Oruče, Osojnica, Ošve, Parnica, Pire, Poljice, Ponijevo, Radojčići, Radunice, Rajnovo Brdo, Ravna, Rječica Donja, Rječica Gornja, Straište, Striježevica, Strupina, Trbuk i Tujnica.
Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma, veći dio općine Maglaj ušao je u sastav Federacije Bosne i Hercegovine. U sastav Republike Srpske ušla su naseljena mjesta: Donja Paklenica, Gornja Paklenica, Osojnica, Rječica Donja, Rječica Gornja, Striježevica i Trbuk, te dijelovi naseljenih mjesta: Brezici, Brusnica, Donji Rakovac i Lugovi. 2001. godine iz sastava općine Maglaj izdvojena su naselja: Adže, Čusto Brdo, Globarica, Grabovica, Komšići, Ljubatovići, Matina, Pire, Ponijevo i Radunice i pripojena općini Žepče.
Uprava uredi
Povijest uredi
Grad Maglaj se prvi put izravno spominje 1408. godine, u povelji "Sub castro nostro Maglaj" (Pod našom tvrđavom Maglaj).[1] U pisanim dokumentima spominju se i naselja Liješnica i Novi Šeher. Na tim područjima vršena su djelomična arheološka iskopavanja.
U povijesnom smislu posebno je značajno područje Starog grada gdje je do danas sačuvana Tvrđava, Jusuf-pašina džamija Kuršimlija, Fazli pašina džamija i džamija Sukija. Tu je i Konak koji je renoviran 1999. godine.
Vrijeme Austro-ugarske uprave je odlično opisano u romanu "Zeleno busenje" književnika Edhema ef. Mulabdića.
Prije rata u BiH, Maglaj je bio industrijski centar, u kojem se nalazi tvornica celuloze i papira "Natron", ali u ratnom periodu njeni pogoni su pretrpjeli teška ratna razaranja. "Natron" je poslije rata (2005) privatiziran i sada nosi naziv "Natron - Hayat" i nosioc je gospodarskog razvoja općine Maglaj.
U vrijeme rata 1992. – 1995. Maglaj je razoren, te i danas trpi posljedice tih razaranja.
Gospodarstvo uredi
Poznate osobe uredi
- Šemsa Suljaković - pjevačica
- Alma Čarđić - pjevačica
- Jozo Džambo - pjesnik, književni kritičar
- Edhem Mulabdić - pisac
- Adi Mulabegović - karikaturist
- Salim-Salko Obralić - akademski slikar, profesor na likovnoj akademiji u Sarajevu
Spomenici i znamenitosti uredi
Obrazovanje uredi
Kultura uredi
Šport uredi
U gradu djeluju nogometni, rukometni, odbojkaški, košarkaški i kajakaški klub.
Od 1962. održava se malonogometni zimski turnir Natronovi branioci Maglaja.
Izvori uredi
- Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
- internet - izvor, "Popis po mjesnim zajednicama" - http://www.fzs.ba/wp-content/uploads/2016/06/nacion-po-mjesnim.pdf
- ↑ Maglaj | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 26. prosinca 2020..
Prvi se put spominje 1408. kao utvrda u ispravi hrvatsko-ugarskoga kralja Sigismunda. U sklopu je srednjovjekovnoga Bosanskoga Kraljevstva bio sve do 1463. Nakon kraće osmanske vladavine (1463) Maglajem je gospodario Matija Kotromanić (1465–76).
Vanjske poveznice uredi
- maglaj.co.ba - Internet prezentacija grada Maglaja Arhivirana inačica izvorne stranice od 23. travnja 2008. (Wayback Machine)
- maglaj.net - Internet servis općine Maglaj