Magnezijev oksid
Magnezijev oksid (MgO) ili magnezija je bijeli higroskopni čvrsti mineral koji se prirodno pojavljuje kao periklas i izvor magnezija (vidi također oksid). Empirijska formula je MgO. Čini ga rešetka iona Mg2+ i O2- povezanih ionskom vezom. Magnezijev hidroksid formira u prisutnosti vode (MgO + H2O → Mg(OH)2), no zagrijavanjem se preinačuje čime mu se odvaja vlaga. U povijesti poznat pod imenom magnezija alba (doslovno, bijeli mineral iz magnezije - drugi izvori daju magnezija albu kao MgCO3). Nije isto što i magnezija negre, crni minerala čiji je sastojak mangan. Dok se "magnezijev oksid" obično odnosi na MgO, magnezijev peroksid MgO2 također je poznat.[1] Prema predviđanju evolucijske kristalne strukture,[2] MgO2 je termodinamički stabilan kod tlaka iznad 116 GPa (gigapascala), a poluvodički podoksid Mg3O2 je termodinamički stabilan iznad 500 GPa. MgO je stabilan pa ga se primjenjuje kao modelni sustav za ispitivanje vibracijskih svojstava kristala.[3] Talište je na 2852 °C, gustoće je 3,58 g/cm3 i tlak para od 10 – 4 Torr pri 1300 °C. Z-omjera je 0,411.[1]
Proizvodnja uredi
Proizvodi se kalcinacijom magnezijevog karbonata ili magnezijevog hidroksida. Potonji se dobiva se tretiranjem otopina magnezijevog klorida, tipično morske vode vapnom.[4]
- Mg2+ + Ca(OH)2 → Mg(OH)2 + Ca2+
Kalciniranje na različitim temperaturama proizvodi magnezijev oksid različite reaktivnosti. Visoke temperature od 1500 do 2000 °C smanjuju raspoloživu površinu i proizvode "na mrtvo" spaljenu magneziju, nereaktivni oblik koji se koristi kao vatrostalni ozid. Temperatura kalcinacije 1000 – 1500 °C proizvodi tvrdo spaljenu magneziju, ograničene reaktivnosti a kalciniranjem na nižoj temperaturi (od 700 do 1000 °C) proizvodi reaktivnu magneziju, također poznatu kao kaustična kalcinirana magnezija. Iako neki raspadi karbonata u okside pojavljuje pri temperaturama ispod 700 °C, čini se da rezultirajući materijali ponovno apsorbiraju ugljični dioksid iz zraka.[5]
Mjere opreza uredi
Udisanje para magnezijeva oksida može prouzročiti ljevačku (metalnu) groznicu.[6]
Izvori uredi
- ↑ a b Haohai Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. veljače 2018. (Wayback Machine) Magnezijev oksid (MgO) Dio materijala za isparavanje (pristupljeno 1. veljače 2018.)
- ↑ Zhu, Qiang; Oganov A.R.; Lyakhov A.O. 2013. Novel stable compounds in the Mg-O system under high pressure (PDF). Phys. Chem. Chem. Phys. 15 (20): 7696–7700. doi:10.1039/c3cp50678a. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 3. prosinca 2013. Pristupljeno 31. siječnja 2018.
- ↑ Mei, AB; O. Hellman; C. M. Schlepütz; A. Rockett; T.-C. Chiang; L. Hultman; I. Petrov; J. E. Greene. 2015. Reflection Thermal Diffuse X-Ray Scattering for Quantitative Determination of Phonon Dispersion Relations. Physical Review B. 92 (17): 174301. doi:10.1103/physrevb.92.174301
- ↑ Margarete Seeger; Walter Otto; Wilhelm Flick; Friedrich Bickelhaupt; Otto S. Akkerman (2005), "Magnesium Compounds", Ullmann's Encyclopedia of Industrial Chemistry, Weinheim: Wiley-VCH, doi:10.1002/14356007.a15_595.pub2
- ↑ Ropp, R C. Encyclopedia of the alkaline earth compounds (engleski). Elsevier. str. 109. ISBN 9780444595508
- ↑ (eng.) Magnesium Oxide. National Pollutant Inventory, Government of Australia.