Majkovi

naselje u Hrvatskoj, Općina Dubrovačko Primorje, Dubrovačko-neretvanska županija

Majkovi su naselje u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Administrativno pripadaju općini Dubrovačko primorje čije se sjedište nalazi u mjestu Slano.

Majkovi
Država Hrvatska
ŽupanijaDubrovačko-neretvanska
Općina/gradDubrovačko primorje
Najbliži veći gradDubrovnik

Površina[1]28,9 km2
Koordinate42°46′23″N 17°54′58″E / 42.773°N 17.916°E / 42.773; 17.916

Stanovništvo[2] (2021.)
Ukupno122
– gustoća4 st./km2

Poštanski broj20232 Slano
Pozivni broj020
AutooznakaDU

Zemljovid

Majkovi na zemljovidu Hrvatske
Majkovi
Majkovi

Majkovi na zemljovidu Hrvatske

Zemljopisni položaj uredi

Nalaze se u općini Dubrovačko primorje, uz mjesnu cestu Slano - Trsteno, odnosno na trasi stare Napoleonove ceste (Strada Marmont). Od Dubrovnika Majkovi su udaljeni oko 30 km sjeverozapadno.

Povijest uredi

Arheološka istraživanja u Majkovima (i širem području) napravio je Carl Patsch početkom prošlog stoljeca. U knjizi "Prilozi za etnologiju jugoistočne Europe"[3] govori o Gradini iznad Slanoga predrimske prošlosti i mnogobrojnim gomilama, tumulusima ili nekropolama u Majkovima. Ilirska plemena Ardiaei i Plearaei su nekada živjeli na tom području.

Majkovi kao dio Dubrovačkog primorja, područje od Kurila (današnje Petrovo Selo) do Neuma, 15. siječnja 1399.[4] godine dolazi pod vlast Dubrovačke Republike koja ga je uspjela kupiti od kralja Bosne Stjepana Ostoje za 1500 dukata, kuću u Dubrovniku i dubrovačko građanstvo.[5] Međutim Dubrovačko Primorje je trebalo još i vojno-diplomatski obraniti u zapletenim prilikama sučeljavanja oko dinastičkog prijepora u ugarsko-hrvatskom kraljevstvu i njegovih odraza u Bosni između 1403. i 1405. godine. Gredelj, knez Majkova 1399. godine sa seljacima podiže bunu protiv nove vlasti te je sa svojom vojskom uhvaćen na spavanju i odveden u tamnicu u Dubrovnik.[6] Otada je ovo područje bilo dio dubrovačke države sve do njene propasti 1808. godine. Došavši u posjed toliko željenog područja (Terrae nuovae), Dubrovčani su pristupili uređenju prilika u novostečenom Primorju[7]( dr.Josip Lucic, „Stjecanje, dioba i borba za očuvanje Dubrovačkog primorja 1399. – 1405.“). Zatečeni bastici, zentiloti, gentiloti razvlašteni su i lišeni posjeda i ako su željeli nastaviti živjeti u Primorju, morali su prihvatiti kmetski polozaj. Republika je zadržala vlasništvo nad novostečenom zemljom (dominium directum), a posjedovno pravo (dominium utile) je razdijelila svojim građanima. Primorje je postalo nova upravna jedinica, knežija (comitatus, contrata) na čelu s knezom koji je stolovao u Slanome. Knezu su pomagali brojni službenici: podknezovi, kancelari, sindici, kaznaci, teklići, đusticijeri, gajštaci, stimatori i ostali.[8] (Majkovi u srednjem vijeku,Vincije B.Lupis, Antun Koncul,Djivo Sjekavica)

Majkovi kao najveće selo u Primorju, često se spominje u dubrovačkim arhivima,[9] poznati su Majkovski statuti koje je 1560. godine napisao kancelar Dubrovačke Republike Petrus Franciscus Parisius. Radi se o dvije matrikule namijenjene bratovštinama Donjih i Gornjih Majkova, napisane su na pergamentu i sačuvane u cijelosti, 20. prosinca 1560. potvrđene od Malog Vijeća i spomenute u oporuci Francisca Benedicta de Prima iz 1601. godine pod imenima "Sanctae Trinitatis de Maglcoue Dogne" i "Sancti Stephani de Maglcoui Gorgni".[10] U Majkovima je matična crkva Presvetog Trojstva, a osim nje postoji više rimokatoličkih crkava i kapelica: Sv. Stjepana, Sv. Petra, Sv. Liberana, Sv. Ilije, Sv. Nikole i Gospe od Zdravlja, od kojih su neke zaštićene kao kulturno dobro.[11] Crkvu Sv. Franje kraj Đardina u Grbljavi su zapalili i srušili Crnogorci zajedno s Rusima kada su poharali Dubrovnik s okolicom u vrijeme osvajanja Napoleona i pada Republike. (Antun Tešija: Na rubu domovine)

Godine 1857. ekspozitura Svete Trojice odvojila se od župe svetog Vlaha u Slanom i počela voditi svoje matične knjige.[12]

Dana 16. lipnja 1935. godine na seoski blagdan Presvetog Trojstva na gumnu Luka Kraljevića žandari su ubili Luku Luka Kraljevića (23), a ranili Marka Peraicu (25) i Luka Bujaka iz Majkova Donjih te Vladu Glumca iz Slanoga. (Ivan Tepšić: Krvava tragedija u Majkovima)

Početkom ljeta 1941. ustaše su doveli krivca ovog zlodjela pred oca ubijenog Luka na što ovaj kaže:

Mi mu nećemo suditi, zato postoje redovni sudovi. Njemu ne smije pasti ni dlaka s glave dok se nalazi na području našega sela.

—Antun Golušić, Rodovi Slanskog primorja, 1. izd., Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Dubrovnik, 1991., str.197.

Tijekom Domovinskog rata Majkove su bili okupirali pripadnici JNA[13] i teritorijalne obrane Crne Gore[14] te raznih dragovoljačkih četničkih postrojba. Neprijateljska vojska je popalila i opljačkala dosta objekata u mjestu.[15] Arhiv župe Svetog Trojstva izgorio je tijekom Domovinskog rata pa je dosta važnih podataka izgubljeno.[12]

Gospodarstvo uredi

Majkovi su gospodarski nerazvijeno naselje. Stanovništvo se uglavnom bavi poljodjelstvom, maslinarstvom, vinogradarstvom i pčelarstvom,[16] stočarstvom i proizvodnjom nadaleko poznatog ovčijeg sira. U srpnju 2013. u bivšoj osnovnoj školi otvorena je Kuća meda, svojevrsni muzej meda, s prikazom proizvodnje meda i drugih pčelinjih proizvoda.[17]

U tijeku je gradnja autoceste A1 koja od Zagreba preko Splita i Ploča vodi do Osojnika i Dubrovnika, a koja će dijelom prolaziti kroz Majkove pa se očekuje da će ovo i okolna naselja doživjeti gospodarski napredak. Planira se i izgradnja vjetroelektrana u zaleđu naselja na brdima prema bosanskohercegovačkoj granici.[18]

Majkovi su dobili pitku vodu te cjelokupnu vodoopskrbnu i protupožarnu mrežu kroz 5,3 kilometra glavnih vodoopskrbnih cjevovoda od Riđice. Izgrađena je i vodosprema Rožetići.[19] Čime su ostvareni preduvjeti za razvoj seoskog turizma.

Životinjski i biljni svijet uredi

U Majkovima se nalazi herpetološki rezervat koji je bio predložen za zaštitu.[20] Dana 27. siječnja 2022. Vlada Republike Hrvatske uredbom je proglasila posebni rezervat Lokve u Majkovima. Time je Republika Hrvatska dobila prvo područje zaštićeno u kategoriji posebnog herpetološkog rezervata s devetnaest vrsta vodozemaca i gmazova. Skoro je trećina ukupnog broja vrsta vodozemaca i gmazova zabilježenih u Republici Hrvatskoj prisutno u rezervatu, čak deset vrsta strogo je zaštićeno. Od svih vrsta u rezervatu najrjeđa je i najugroženija riječna kornjača (Mauremys rivulata).[21][22] U neposrednoj blizini Majkova je i stanišni rezervat samoniklog oleandra, jedini lokalitet u Hrvatskoj stanišnog tipa.[23]

Stanovništvo uredi

Prema popisu stanovnika iz 2011. godine u Majkovima je živjelo 194 stanovnika hrvatske nacionalnosti i katoličke vjeroispovjesti.

Naselje Majkovi: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.
broj stanovnika
781
727
745
833
823
793
693
691
650
645
559
455
383
273
218
194
122
1857.1869.1880.1890.1900.1910.1921.1931.1948.1953.1961.1971.1981.1991.2001.2011.2021.
Napomena: Nastalo 1981. spajanjem naselja Donji i Gornji Majkovi u jedno naselje. Za ta bivša naselja sadrži podatke od 1857. do 1971. Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske


Izvori uredi

  1. Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Wikidata Q119585703
  2. Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima (hrvatski i engleski). Državni zavod za statistiku. 22. rujna 2022. Wikidata Q118496886
  3. Central and eastern European online library
  4. Mustać, Ivan; Župna crkva Sv. Trojice u Majkovima 1905. - 2005. // Zbornik Dubrovačkog primorja i otoka / Bašić, Vinko…[et al]., Dubrovnik, Kulturno - prosvjetno društvo "Primorac", Dubrovnik, 2006. str. 246.
  5. Općina Dubrovačko primorje. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. travnja 2017. Pristupljeno 26. travnja 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  6. Rodovi Slanskog primorja, 1. izd., Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Dubrovnik, 1991., str.193.
  7. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. siječnja 2015. Pristupljeno 11. siječnja 2015. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  8. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. siječnja 2015. Pristupljeno 10. siječnja 2015. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  9. The population of the Dubrovnik Republic un the 15th, 16th and 17th centuries - Nenad Vekarić (engl.)
  10. Bratovštine Slanske knežije Dubrovačke Republike - Ivica Prlender
  11. Izvod iz registra kulturnih dobara Republike Hrvatske br. 3/2005[neaktivna poveznica]
  12. a b IKA, Majkovi: 150. obljetnica župe Svete Trojice, objavljeno 4. lipnja 2007., pristupljeno 23. kolovoza 2020.
  13. Biblioteka Svjedočanstva
  14. Istina o 1991. godini (4) - Majkovi - Željko Milović. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. travnja 2011. Pristupljeno 26. travnja 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  15. The destruction by war of the cultural heritage in Croatia (engl.)
  16. Dubrovačko primorje - novosti. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. svibnja 2015. Pristupljeno 27. travnja 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  17. Otvorena kuća meda u Majkovima[neaktivna poveznica], objavljeno 26. srpnja 2013., pristupljeno 30. kolovoza 2013.
  18. Arhivirana kopija (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 13. siječnja 2015. Pristupljeno 13. siječnja 2015. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  19. Grad Dubrovnik, Majkovi dobili pitku vodu, a iduća na redu je Dubravica, objavljeno 24. srpnja 2020., pristupljeno 4. kolovoza 2020.
  20. Riječna kornjača. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. travnja 2015. Pristupljeno 27. travnja 2010.
  21. Gornji Majkovi – lokve: značajke staništa riječne kornjače Mauremys rivulata (Valenciennes, 1833), Mostar: Fakultet prirodoslovno matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru, 2015. str. 78.-79. (poster, domaća recenzija, sažetak, ostalo), pristupljeno 11. veljače 2019.
  22. Lokve u Majkovima na današnjoj sjednici Vlade proglašene prvim herpetološkim rezervatom u Hrvatskoj!, objavljeno 27. siječnja 2022., pristupljeno 29. siječnja 2022.
  23. Državni zavod za zaštitu prirode (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 6. lipnja 2007. Pristupljeno 23. lipnja 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)