Matijaš Sandorf
Matijaš Sandorf (francuski: Mathias Sandorf) 27. je roman iz serije romana Neobična putovanja (francuski: Voyages Extraordinaires) Julesa Vernea. Objavljen je 1885. godine, u Hrvatskoj prvi put je tiskan 1988. godine. U dijelu romana Jules Verne opisuje Pazinsku jamu i pazinski Kaštel.[1][2]
Matijaš Sandorf
| |
|---|---|
 Prvotisak romana, 1885., Hetzel, Pariz | |
| Naziv izvornika | Mathias Sandorf |
| Autor | Jules Verne |
| Ilustrator | Léon Benett |
| Država | .svg){kind=small} Treća Francuska Republika
|
| Jezik | Francuski |
| Serijal | Neobična putovanja #27 |
| Rod (stil, žanr) |
Pustolovni roman |
| Izdavač | Pierre-Jules Hetzel |
| Datum (godina) izdanja |
1885. |
| Prethodna | Otočje u plamenu #26 |
| Sljedeća | Lutrijski listić #28 |
Kratki sadržaj uredi
Grof Matijaš Sandorf, Stjepan Bathory i Ladislav Zathmar u Trstu 1867. pripremaju urotu za osamostaljenje Mađarske od Austro-Ugarske. Dvojica skitnica, Zirone i Sarcany, uhvate goluba koji prenosi šifriranu zavjerničku poruku koju uz pomoć bankara Silasa Thoronthala dešifriraju te zavjernike prijavljuju policiji i za to dobivaju nagradu. Bankar Thoronthal i Sarcany s novim imetkom započinju novi život, Thoronthal u Dubrovniku, a Sarcany u kockarnicama diljem Mediterana.
Austrougarska policija uhićuje zavjernike, optužuje ih za urotu i zatvara ih u pazinski Kaštel gdje čekaju pogubljenje. Sandorf i Bathory uspijevaju pobjeći spustivši se niz liticu Pazinske jame u ponor, a Zathmara hvataju žandari. Dvojicu prijatelja na deblu nosi bujica Pazinčice i nakon šest sati izbacuje ih na površinu Limskog kanala. Uspijevaju doći do Rovinja gdje u kući ribara Andree Ferrata nalaze utočište. Ferratov neprijatelj Carpena izdaje ih žandarima koji hvataju Bathoryja, odvode ga natrag u Kaštel gdje ga sutradan s Zatharom streljaju. Sandorf skače s rovinjskih klisura u more i nestaje.
Nakon 15 godina u Dubrovniku se pojavljuje tajanstveni dr. Antekirtt koji traži Thorontala, Sarcanyja, Zironea i Carpenu jer ih smatra odgovornima za smrt Bathoryja i Zathmara. U tome mu pomaže sin Stjepana Bathonyja, Petar koji je zaljubljen u Savu Thorontal, kćer Silasa Thorontala, izdajice njegova oca. Ipak poslije će se saznati je Sava oteta kćer Matijaša Sandorfa. A Matijaš Sandorf zapravo je dr. Antekirtt, bogat, ugledan liječnik i znanstvenik. On je život posvetio zadovoljenju pravde: u posljednjim poglavljima pratimo njegovu potragu za izdajnicima po cijelom Mediteranu (Dubrovnik, Sicilija, Malta, Gibraltar, otoci libijske obale, Monte Carlo...). Zirone, Carpen, Thorontal, Scarcany pogibaju na kraju romana.
Verneovi izvori za roman uredi
Jules Verne nikada nije bio u Pazinu i Istri. Detaljne opise Pazina, Kaštela i jame preuzeo je iz putopisa svoga sunarodnjaka Charlesa Yriartea Obale Jadranskoga mora, a fotografije je dobio od tadašnjega gradonačelnika Pazina, Giuseppea Cecha. I izvornik i hrvatsko izdanje imaju 111 ilustracija Leona Benetta[2] (koji je ilustrirao i druga Verneova djela). Pretpostavlja se da je Benett prema tim opisima i fotografijama načinio ilustracije pazinskoga Kaštela, litice i jame. Jules Verne zahvaljuje G. Cechu prvim tiskom romana s posvetom i potpisom.
Predstave i ekranizacije uredi
Prema romanu Matijaš Sandorf izvođene su kazališne predstave u Francuskoj, Njemačkoj i SAD-u, a snimljene su i tri filmske adaptacije: 1920. (nijemi igrani film, režija: Henri Fescourt); 1963. (igrani film, režija: Georges Lampin); 1980. godine (TV serija u šest nastavaka, režija: Jean-Pierre Decourt). Verneovi opisi Pazinske jame potakli su francuskog speleologa Edouarda Alfreda Martela da u tri navrata od 1893. do 1897. dođe u Pazin istraživati pazinsko podzemlje.
Jules Verne i Pazin uredi
Događaji u romanu koji opisuju avanturu Matijaša Sandorfa u Pazinu zbio se 26. lipnja 1867. U spomen na taj literarni događaj na taj je datum 1998. godine u Pazinu priređen prvi dan Julesa Vernea koji se od tada svake godine potkraj lipnja održava u Pazinu.[3] Iste je godine, u veljači, osnovan i Jules Verne Club koji okuplja ljubitelje Verneove literature, nastoji popularizirati čitanje, prevođenje i izdavanje njegovih knjiga, organizira manifestacije Dani Julesa Vernea, Festival fantastične književnosti, te druge aktivnosti kojima popularizira Verneova djela, te nastoje Pazin predstaviti kao grad Julesa Vernea.[4] U Pazinu je 1989. i 1990. godine djelovalo amatersko kazalište "Mathias Sandorf". U Pazinu, pokraj Kaštela je Ulica Julesa Vernea.
Electric uredi
Electric je naziv broda kojim dr. Antekirtt/Sandorf putuje Sredozemljem brže nego ikojim do tada poznatim pomorskim prijevoznim sredstvima. To je brod na električni pogon (radnja se događa 1882.). U svojoj floti dr. Antekirtt uz uobičajene brodove toga vremena (jedrenjake s pomoćnim parnim pogonom): Savarena i Ferrato ima još tri Electrica.
»Bio je to jedan od čudesnih Thornycrofta što su poslužili kao uzor suvremenim torpiljarkama. Izduljeno, četrdeset i jedan metar dugo čelično vreteno istisnine sedamdeset tona, bez jarbola i bez dimnjaka, a koje je izvana imalo samo ravnu palubu i metalnu krletku, s lećastim oknima sto su bila namijenjena kormilaru, a hermetično bi se zatvarala kad bi iziskivalo more, moglo je ploviti između dviju struja a da ne gubi ni vrijeme ni pravac slijedeći gibanje uzburkanih valova. Stoga, kako je sposobnošću kretanja bilo nadmoćno svim torpiljarkama Starog i Novog svijeta, lako je moglo razviti kakvih pedeset kilometara na sat. Zahvaljujući iznimnoj brzini doktor je već u brojnim prilikama uspio prevaliti izvanredne udaljenosti. Odatle je stekao moć sveprisutnosti što su mu je pripisivali kad bi u vrlo kratkim vremenskim razmacima s ruba Egejskog otočja dohrlio na najdalji kraj Sirtskog mora. Međutim, između Thornycrofta i doktorovih naprava postojala je znatna razlika, koja se sastojala u tome da se umjesto pregrijane pare upotrebljavala električna struja što ih je pokretala uz pomoć snažnih akumulatora koje je sam izumio, a u kojima je mogao uskladištiti naboj pod tako reći beskonačno visokim naponom. Zato je brzim napravama nadjenuo ime Elektrici uz običan redni broj. Takav je bio Elektrik 2 što ga je upravo poslao u Boku kotorsku.«
Izvori uredi
- ↑ www.labin.com / Knjige - Jules Verne: "Mathias Sandorf" (1885.), pristupljeno 21. travnja 2015.
- ↑ a b Katalog Gradske knjižnice Labin: Matijaš Sandorf / Jules Verne, pristupljeno 21. travnja 2015.
- ↑ Dani Julesa Vernea Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. prosinca 2013. (Wayback Machine), pristupljeno 21. travnja 2015.
- ↑ www.ice.hr – Jules Verne Club, Pazin Arhivirana inačica izvorne stranice od 23. veljače 2015. (Wayback Machine), pristupljeno 21. travnja 2015.
Literatura uredi
- Verne, Jules: Matijaš Sandorf, Zagreb: Grafički zavod Hrvatske, 1988. ISBN 86-399-0133-3
