Milan Mučibabić

Milan Mučibabić, (Nevesinje, 1922. – Sarajevo, 1985.) bio je književnik i novinar. Nakon završene Građanske škole, zaposlio se u Željezari Zenica, a odmah po izbijanju Drugog svjetskog rata je kao pripadnik SKOJa već od 1941. sudjelovao u obrani zemlje. Poslije rata je radio kao omladinski aktivist a zatim kao novinar u redakciji “Oslobođenja”, gdje ostaje sve do privremenog umirovljenja 1969., kada se u potpunosti posvećuje književnom radu. Kao novinar je bio zanimljiv i po svojim reportažama o selu, poljoprivredi, te raznim zapisima o događajima i ljudima iz vremena NOB-a i poslijeratnog perioda.

Nosilac je brojnih novinarskih i književnh nagrada, a također i visokog društvenog priznanja Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva, koju je dobio za svoj književni rad.

Objavio je niz knjiga, među kojima je najzapaženija trilogija "Kamen i pepeo", za koju je dobio i veliko priznanje za najbolji roman ratne tematike. Time je praktično i zaokružen ciklus romana i literature na temu Drugog svjetskog rata.

Umro je 1985. godine u Sarajevu, gdje je i pokopan.

Djela

• S onu stranu rovova (1958.)
• Međaši (1964.)
• Povijest o našoj mladosti (1967.)
• Kameno more (1970.)
• Bezdanica (1973.)
• Romanija koja živi (1974.)
• Boje ocvalog ljeta (1975.)
• Vremenom nepokoreni (1978.)
• Kamen i pepeo I i II (1982.)
• Kad se djeca nisu igrala rata (1984.)
• Kamen i pepeo III (1984.)
• Na kraju tamnih dubokih šuma (1990.)