Wikipedija

Miroslav Tuđman

hrvatski znanstvenik i političar

Miroslav Tuđman (Beograd, 25. svibnja 1946. − Zagreb, 31. siječnja 2021.[1]), bio je hrvatski znanstvenik i političar.

Miroslav Tuđman

Rođenje 25. svibnja 1946.
Beograd, Srbija
Smrt 31. siječnja 2021.
Zagreb, Hrvatska
Polje informacijske i komunikacijske znanosti
Institucija Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Alma mater Sveučilište u Zagrebu
Portal o životopisima

Životopis uredi

Mladost i obrazovanje uredi

Miroslav Tuđman sin je prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i Ankice Tuđman (rođ. Žumbar), a rodio se u Beogradu 1946. godine, točno na obljetnicu vjenčanja svojih roditelja.[2] Ime Miroslav je dobio po hrvatskom romanopiscu Miroslavu Krleži kojeg je njegov otac u to doba obožavao.[2] U Beogradu je polazio i završio osnovnu školu, a 1961. godine s obitelji seli iz Beograda u Zagreb.[3] Gimnaziju je pohađao i završio u Zagrebu (1961. – 1965.).

Godine 1968. bio je urednik Studentskog lista, a potom je bio zamjenik urednika Tjednog lista omladine, da bi 1971. godine bio i glavni urednik časopisa Pitanja.[3] Miroslav Tuđman završio je Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu 1970. godine, studij filozofije i sociologije, magistrirao je 1975. godine na temi Spoznajno-logistički elementi činjenice i obavijesti i doktorirao 1985. godine iz područja informacijskih znanosti obranom disertacije Paradigma informacijske znanosti.

Znanstveno-nastavni rad uredi

Radio je u Referalnom centru Sveučilišta u Zagrebu (1972. – 1977.) te Zavodu za kulturu Hrvatske (1977. – 1988.). Od 1988. godine šef je Katedre za dokumentalistiku na Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Godine 2004. postavljen je za predstojnika Katedre za organizaciju znanja na istomu Odsjeku. Predavao je teoriju informacijske znanosti, organizaciju znanja, izvještajne sustave i službe. Izabran je 1988. godine za docenta, 1991. za izvanrednog profesora, a 1998. godine za redovitog profesora za znanstveno područje informacijskih znanosti.

Utemeljitelj je i prvi voditelj Zavoda za informacijske studije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1989. – 1990.). Bio je prodekan Filozofskog fakulteta (1990. – 1991.). Godine 2000. pokreće međunarodni časopis National Security and the Future, kojemu je glavni i odgovorni urednik.

Bio je organizator većeg broja znanstvenih i stručnih skupova iz područja informacijske znanosti i nacionalne sigurnosti te istraživač na području informacijskih znanosti, odnosno na području nacionalne sigurnosti i izvještajne djelatnosti. Održao je niz predavanja u SAD-u, Njemačkoj, Bugarskoj, Velikoj Britaniji, Češkoj i Mađarskoj.

Sigurnosno-obavještajni rad uredi

Bio je sudionik Domovinskoga rata od 1991. Također, bio je voditelj Centra za strategijska istraživanja (1992. – 1993.).

Bio je zamjenik predstojnika Ureda za nacionalnu sigurnost te utemeljitelj i ravnatelj Hrvatske izvještajne službe (HIS) u dva navrata; 1993. do 1998. godine i 1999. do 2000. godine.

Vodio je kolegije iz nacionalne sigurnosti na Diplomatskoj akademiji, Ratnoj školi te na Obavještajnoj akademiji.

Političko djelovanje uredi

Tuđman je bio član Savjeta Hrvatske socijaldemokratske stranke od 1991. godine te jedan od njezinih utemeljitelja (1989.).

Godine 2000. ponovno se politički aktivirao zbog, kako je govorio, najave detuđmanizacije, odnosno dehrvatizacije Hrvatske i kriminalizacije Domovinskoga rata. Osniva Udrugu Hrvatski istinski preporod (UHIP). Na lokalnim izborima 2001. godine kao nositelj nezavisne liste za Skupštinu grada Zagreba osvaja 7,6% glasova i dobiva pet gradskih zastupnika.[3] Iste godine osniva stranku pod istim nazivom Hrvatski istinski preporod (HIP) te postaje njenim predsjednikom.[3] Godine 2002. nakon pobjede Ive Sanadera za predsjednika HDZ-a i raspuštanja niza županijskih i gradskih organizacija, troje zastupnika Ante Beljo, Đuro Njavro i Dario Vukić prelaze u HIP te njegova stranka u četvrtom sazivu Hrvatskog sabora postaje parlamentarna stranka. Klubu se pridružuje i neovisna zastupnica Ljerka Mintas-Hodak.

Na parlamentarnim izborima 2003. godine Miroslav Tuđman bio je nositelj liste 1. izborne jedinice, ali koalicija HIP/Hrvatski blok osvaja 1,7% glasova. Na izborima za Hrvatski sabor 2007. godine HIP nije istaknuo svoju kandidaturu.

Suosnivatelj je pokreta Hrvatski rast, 2010. godine, ali ga napušta i prilazi HDZ-u za izbore 2011. godine, te biva izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru. Obnaša dužnost zastupnika i u osmom (2015.), devetom (2016. – 2020.), te u desetom sazivu Hrvatskog sabora (2020. – 2021.).

Kandidatura za predsjednika Republike Hrvatske uredi

Miroslav Tuđman objavio je 23. ožujka 2009. godine kandidaturu za predsjednika Republike Hrvatske kao neovisni kandidat[4] te na izborima 27. prosinca 2009. osvaja 4,09% glasova.[5]

Smrt uredi

Preminuo je 31. siječnja 2021. godine od posljedica zaraze koronavirusom.[1] Pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoju 4. veljače 2021. godine.[6]

Djela uredi

Tuđman je autor i urednik više knjiga i zbornika. Također, objavio je preko 150 znanstvenih i stručnih radova u tuzemnim i inozemnim časopisima i zbornicima. Važnija djela su mu:

  • Struktura kulturne informacije (1983.)[7][8]
  • Paradigma informacijske znanosti (1985.), doktorska disertacija[9]
  • Teorija informacijske znanosti (1986.)[10]
  • Obavijest i znanje (1990.)[11]
  • Uvod u informacijsku znanost (1992.), srednjoškolski udžbenik[12]
  • Priča o Paddyju Ashdownu i Tuđmanovoj salveti (2003.)[13] (PDF)
  • Krivi za zločin samoodređenja? (2003.)[14]
  • Prikazalište znanja (2003.)[15]
  • Istina o Bosni i Herecegovini (2005.)[16]
  • Vrijeme krivokletnika (2006.)[17]
  • Informacijsko ratište i informacijska znanost (2008.)[18][19]
  • Programiranje istine (2012.)[20][21]
  • Programirane hereze i hrvatski otpori (2013.)[22]
  • Bosna i Hercegovina u raljama zapadne demokracije (2013.)[23][24]
  • Oslobađajuće presude haškoga Suda Tuđmanovoj Hrvatskoj (2014.)[25] (PDF)
  • Tuđmanov arhiv (2015.)[26][27]
  • Druga strana Rubikona (2017.)[28][29]
  • Haški krivolov (2019.)[30][31][32]

Odličja, priznanja i nagrade uredi

Izvori uredi

  1. ↑ a b Preminuo je saborski zastupnik i sin prvog hrvatskog predsjednika Miroslav Tuđman. jutarnji.hr. Jutarnji list. 31. siječnja 2021. Pristupljeno 31. siječnja 2021.
  2. ↑ a b James J. Sadkovich, Tuđman, prva politička biografija, Večernji posebni proizvodi d.o.o., Zagreb, 2010., ISBN 978-953-7313-72-2, str. 58.
  3. ↑ a b c d Tportal.hr: 2010 Predsjednički izbori: Miroslav Tuđman: Sin prvog hrvatskog predsjednika, pristupljeno 25. lipnja 2012.
  4. ↑ Slobodna Dalmacija: Miroslav Tuđman službeno potvrdio kandidaturu za predsjednika Republike, 23. ožujka 2009., pristupljeno 24. lipnja 2012.
  5. ↑ U Hrvatskom arhivu weba dostupna je njegova stranica za vrijeme njegove predsjedničke kampanje. www.miroslav-tudjman.com
  6. ↑ Pokopan Miroslav Tuđman, sprovodne obrede predvodio mons. Jure Bogdan. ika.hr. Informativna katolička agencija. 4. veljače 2021. Pristupljeno 5. veljače 2021.
  7. ↑ Miroslav Tuđman, Struktura kulturne informacije, Zavod za kulturu Hrvatske, Zagreb, 1983.
  8. ↑ Branka Šulc, Miroslav Tuđman, Struktura kulturne informacije, Zagreb, 1983., Informatica museologica 1-2/1984., Hrčak
  9. ↑ Miroslav Tuđman, Paradigma informacijske znanosti, Sveučilište u Zagrebu, Zajednički studij informacijskih znanosti, Zagreb, 1985.
  10. ↑ Miroslav Tuđman, Teorija informacijske znanosti, Informator, Zagreb, 1986., ISBN 8630100486; 2. izdanje 1990., ISBN 8630102500; 3. dopunjeno izdanje: Hrvatska sveučilišna naklada & Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, Zagreb, 2014., ISBN 9789531692878; poglavlje Božo Težak i razvoj informacijske znanosti dostupno je u digitalnom obliku na: www.researchgate.net)
  11. ↑ Miroslav Tuđman, Obavijest i znanje: s rječnikom osnovnih pojmova, Zavod za informacijske studije, Zagreb, 1990., ISBN 8680279374
  12. ↑ Miroslav Tuđman, Damir Boras, Zdravko Dovedan, Uvod u informacijsku znanost, Školska knjiga, Zagreb, 1992., ISBN 8603008205, 2. izdanje 1993.; tekst knjige dostupan je na: dzs.ffzg.unizg.hr
  13. ↑ Miroslav Tuđman, Priča o Paddyju Ashdownu i "Tuđmanovoj salveti": hoće li Haški sud (opet) sudjelovati u prijevari i obmani?, P.I.P. Pavičić, Zagreb, 2003., ISBN 953630841X
  14. ↑ Miroslav Tuđman, Krivi za zločin samoodređenja: rasprave i pisma o hrvatskim javnim interesima, Udruga sv. Jurja, Zagreb, 2003., ISBN 9539631319
  15. ↑ Miroslav Tuđman, Prikazalište znanja, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2003., ISBN 9531690855
  16. ↑ Miroslav Tuđman, Istina o Bosni i Hercegovini: dokumenti 1991. - 1995., Slovo M, Zagreb, 2005., ISBN 9536514125
  17. ↑ Miroslav Tuđman, Vrijeme krivokletnika, Detecta, Zagreb, 2006., ISBN 9539989981; ulomak iz knjige dostupan je na: www.tudjman.hr
  18. ↑ Miroslav Tuđman, Informacijsko ratište i informacijska znanost, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2008., ISBN 9789531691727
  19. ↑ Josip Jović, Sukob globalnog i univerzalnog, Vijenac 395/2009., www.matica.hr
  20. ↑ Miroslav Tuđman, Programiranje istine: rasprava o preraspodjelama društvenih zaliha znanja, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2012., ISBN 9789531692267
  21. ↑ Branimir Lukšić, Prikazivanje knjige "Programiranje istine" prof.Miroslava Tuđmana u Splitu 26.2.2013., HKV, www.hkv.hr
  22. ↑ Miroslav Tuđman, Programirane hereze i hrvatski otpori: pripovijest o nepoćudnim knjigama, o nepoželjnim ljudima, o prešućenim događajima i o ustrajnom otporu u doba detuđmanizacije i kriminalizacije Domovinskoga rata, Udruga hrvatski istinski preporod, 2013., ISBN 9789539561763
  23. ↑ Miroslav Tuđman (priredio), Bosna i Hercegovina u raljama zapadne demokracije: korespondencija predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana i dokumenti o Bosni i Hercegovini 1990.-1995., Despot Infinitus, Zagreb, 2013., ISBN 9789537892166
  24. ↑ Mate Kovačević, Miroslav Tuđman, Bosna i Hercegovina u raljama zapadne demokracije, HKV,www.hkv.hr, objavljeno 16. prosinca 2013., pristupljeno 7. prosinca 2017.
  25. ↑ Ivan Aralica, Ivo Lučić, Ante Nazor, Miroslav Tuđman, Oslobađajuće presude Haškoga suda Tuđmanovoj Hrvatskoj, Udruga za promicanje hrvatskog identiteta i prosperiteta, Zagreb, 2014., ISBN 9789539561787
  26. ↑ Miroslav Tuđman (glavni urednik), Tuđmanov arhiv: korespondencija predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana od 1990. do 1999. godine, 6 svezaka, Hrvatska sveučilišna naklada & Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2015., ISBN 9789531693073
  27. ↑ Darjan Godić, Miroslav Tuđman, gl. ur., Tuđmanov arhiv..., Časopis za suvremenu povijest 2/2015., Hrčak
  28. ↑ Miroslav Tuđman, Druga strana Rubikona: politička strategija Alije Izetbegovića, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2017., ISBN 9789531693745; knjiga je podijeljena na pet dijelova: 1. ishodišta i odrednice unitarne strategije Alije Izetbegovića, 2. preuzimanje središnjih državnih institucija, 3. na drugoj strani Rubikona, 4. rat za teritorije će se nastaviti i 5. državni suverenitet perfidnoga građanstva.
  29. ↑ Davorin Rudolf, Druga strana Rubikona: Politička strategija Alije Izetbegovića, www.mvinfo.hr, pristupljeno 7. prosinca 2017.
  30. ↑ Miroslav Tuđman, Haški krivolov : analiza dokaza o ciljevima zajedničkoga zločinačkog pothvata u predmetu IT-04-74, Hrvatska sveučilišna naklada i Hrvatski dokumentacijski centar Domovinskog rata u BiH, Zagreb/Mostar, 2019., ISBN 9789531694421
  31. ↑ Ivan Pepić, Miroslav Tuđman, Haški krivolov – Analiza dokaza o ciljevima zajedničkoga zločinačkog pothvata u predmetu IT-04-74, Obnova 1/2020. (Hrčak)
  32. ↑ Lucija Zadro, Miroslav Tuđman, Haški krivolov — analiza dokaza o ciljevima zajedničkoga zločinačkog pothvata u predmetu IT-04-74, Hrvatska sveučilišna naklada, Hrvatski dokumentacijski centar Domovinskog rata u BiH, Zagreb — Mostar, 2019., 511 str., Pilar 1-2/2019. (Hrčak)
  33. ↑ narodne-novine.nn.hr, pristupljeno 30. lipnja 2009.
  34. ↑ HKZ: Nagrada Ljubica Štefan, preuzeto 28. svibnja 2020.

Vanjske poveznice uredi

Mrežna mjesta
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Miroslav_Tuđman&oldid=6687431"