Mobilni virtualni mrežni operater
Mobilni virtualni mrežni operater (eng. Mobile Virtual Network Operator, skraćeno MVNO) pružatelj je mobilnih usluga koji ne posjeduje vlastitu infrastrukturu nego radi preko infrastrukture drugih operatera s kojima je sklopio ugovor.[1] U Hrvatskoj, kako bi tvrtka postala mobilni virtualni mrežni operater, nije potreban javni natječaj, samo dozvola Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti.[1]
Povijest uredi
Na nekim tržištima, potreba za virtualnim operaterima javila zbog potrebe za povećanjem konkurentnosti, dok se u drugim državama javila zbog viška mrežnih kapaciteta koji bi inače bili neiskorišteni.
Prvim komercijalno uspješnim virtualnim operaterom smatra se Virgin UK iz Ujedinjenog Kraljevstva koji je počeo s radom u studenom 1999. godine.[2][3][1]
Podjela uredi
Postoje tri tipa virtualnih operatera - laki, teški i punokrvni.[4] Laki virtualni operateri koriste malo vlastite tehnološke opreme i više se oslanjaju na rješenja operatera s kojima imaju ugovor. Teški virtualni operateri koriste više vlastite tehnološke opreme. Punokrvni virtualni operateri imaju gotovo svu vlastitu opremu koju i obični virtualni operateri, osim radio-stanica potrebnih za komunikaciju.
Izvori uredi
- ↑ a b c Ericsson Hrvatska Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. ožujka 2016. (Wayback Machine) Željko Popović: "Mobilni virtualni mrežni operator", siječanj 2009. (pristupljeno 4. kolovoza 2015.)
- ↑ TelecomSpace Arhivirana inačica izvorne stranice od 31. kolovoza 2015. (Wayback Machine): "Mobile Virtual Network Operator (MVNO)" (pristupljeno 4. kolovoza 2015.)
- ↑ Virgin Mobile: "Virgin Mobile reaches one million customers", 25. lipnja 2001. (pristupljeno 4. kolovoza 2015.)
- ↑ We Connect Thailand: "Building a successful MVNO - Part 1" (pristupljeno 4. kolovoza 2015.)