Mumtaz Mahal (perzijski: ممتاز محل‎, rođena kao Arjumand Banu Begum, Agra, Indija, 27. travnja 1593.Burhanpur, Indija, 17. lipnja 1631.), žena mogulskog cara Šaha Džahana. Izgradnju Taj Mahala u Agri, koji se često navodi kao jedno od svjetskih čuda, naručio je njezin suprug kao njezinu grobnicu.

Car Šah Džahan i njegova supruga Mumtaz Mahal

Rođena je kao Arjumand Banu Begum u Agri u obitelji perzijskoga plemstva. Njen otac bio je Abu'l-Hasan Asaf Kan, bogati perzijski plemić, koji je imao visoku dužnost u Mogulskom Carstvu kao veliki vezir. Bila je i nećakinja carice Nur Džahan, glavne i posljednje žene cara Džahangira, koja je vladala iz sjene.[1]

Udala se u dobi od 19 godina, 1612. godine, za princa Kurama,[2] kasnije poznatog po svom carskom imenu Šah Džahan, koji joj je dodijelio titulu „Mumtaz Mahal” (perz.: „najomiljenija u palači”). Iako je bila zaručena za Šaha Džahana od 1607., na kraju je postala tek njegova druga žena 1612. godine. Osim Mumtaz, Šah Džahan imao je još dvije žene s kojima se oženio iz političkih razloga. Sa svakom od njih dvije imao je po jedno dijete.

Mumtaz i Šah Džahan imali su 14 djece, uključujući Džahanaru Begum (najstariju i najdražu kćer Šaha Džahana)[3] i prijestolonasljednika te najstarijeg preživjelog (prvi je umro s tri godine) sina Daru Shikoha,[4] kojega je Šah Džahan odabrao kao svog nasljednika. On je i došao na tron, ali samo privremeno, jer ga je nadvladao brat Aurangzeb (Šahovo šesto dijete), koji je u konačnici naslijedio svog oca kao šesti mogulski car 1658. godine. Sedmero djece Šaha Džahana i Mumtaz Mahal umrlo je u djetinjstvu, dvoje od boginja.

Taj Mahal

Mumtaz Mahal umrla je u dobi od 38 godina, 1631. u Burhanpuru, tijekom rođenja svog 14. djeteta, kćeri po imenu Gauhar Ara Begum, zbog jakog krvarenja. Šah Džahan oplakivao je svoju voljenu ženu godinu dana i dao je izgraditi Taj Mahal kao grobnicu za nju, kao spomenik besmrtne ljubavi. Taj Mahal gradio se 22 godine. U njemu su danas jedno do drugoga pokopani Šah Džahan i Mumtaz Mahal. Kao i kod drugih mogulskih kraljevskih dama, ne postoje portreti nje naslikani za njezina života, ali su od 19. stoljeća nastajali brojni prikazi.

Šah Džahan postao je car 1628. godine pa je s njime bila na tronu tri godine, a on je vladao sve do 1658. godine, još dugo nakon njene smrti. Za vladavine i dok je još bila živa, dao joj je titule Malika-i-Jahan („kraljica svijeta”),[5] Malika-uz-Zamani („kraljica vremena”) i Malika-i-Hindustan („kraljica Hindustana”). Car joj je omogućio život u velikoj raskoši. Njena rezidencija, koja je bila dio utvrde Agra, bila je optočena zlatom i dragim kamenjem. Imala je i fontane. Dobila je veliku količinu novca za svoje potrebe. Usprkos mnogobrojnim trudnoćama, mnogo je putovala s carem. Imali su vrlo prisan, emotivan i intiman odnos. Dobila je mnogo njegove pažnje i puno privilegija. Imala je velik utjecaj na careve odluke, savjetovala ga je i imala mogućnost poništenja smrtne kazne za osuđenike.[6] Imala je odobreni pristup carskom pečatu, kojim su se pečatile careve odluke.[7] Pomagala je pjesnicima, učenjacima i talentiranima. Odobravala je donacije, stipendije i mirovine potrebitima.

Po njoj su nazvana dva svemirska kratera, na Veneri i asteroidu 433 Eros,[8] uz krater nazvan po njenom suprugu. O njoj su snimljeni brojni indijski filmovi, prvi u 1926. godini.[9] Poznati francuski parfumer Jacques Guerlain načinio je parfem nazvan Shalimar inspiriran njome.

Galerija uredi

Izvori uredi

  1. Frank W. Thackeray; John E. Findling, eds. (2012). Events that formed the modern world: from the European Renaissance through the War on Terror. Santa Barbara, CA: ABC-CLIO. p. 254. ISBN 9781598849011.
  2. Khan, Inayat (1990). The Shahjahannama. Translated by Fuller, A. R. Oxford Library Press. p. 6
  3. Richards, J.F. (1995). Mughal empire (Transferred to digital print. ed.). Cambridge, Eng.: Cambridge University Press. p. 126. ISBN 9780521566032.
  4. Balabanlilar, Lisa (2015). Imperial Identity in the Mughal Empire: Memory and Dynastic Politics in Early Modern South and Central Asia. I.B.Tauris. p. 131. ISBN 9780857732460
  5. Banks Findley, Ellison (1993). Nur Jahan: Empress of Mughal India. Oxford, UK: Nur Jahan : Empress of Mughal India. ISBN 9780195074888.
  6. Hansen, Waldemar (1972). The peacock throne : the drama of Mogul India (1. Indian ed., repr. ed.). Delhi: Motilal Banarsidass. p. 93. ISBN 812080225X.
  7. Smith, Bonnie G., ed. (2005). Women's history in global perspective : volume 2. Urbana: University of Illinois Press. p. 109. ISBN 9780252072499.
  8. Bergeron, Jacqueline, ur. 1994. Reports on Astronomy Transactions of the International Astronomical Union Volume XXIIA. Springer Netherlands. Dordrecht. str. 599. ISBN 9789401111003
  9. Rajadhyaksha, Ashish; Willemen, Paul. 1999. Encyclopaedia of Indian cinema. British Film Institute. ISBN 9780851706696. Pristupljeno 12. kolovoza 2012.