Nenad Brixy

hrvatski novinar, romanopisac, komediograf, prevoditelj i urednik

Nenad Brixy (Varaždinske Toplice, 4. svibnja 1924.Zagreb, 17. kolovoza 1984.), bio je hrvatski novinar, romanopisac, komediograf, prevoditelj, pokretač i urednik mnogih časopisa. Autor kriminalističko-humorističnih romana i priča o nespretnom detektivu Timothyju Tatcheru, među kojima je najpopularniji Mrtvacima ulaz zabranjen (1960.).[1] Njegov najpoznatiji doprinos popularnoj kulturi je uređivanje i prevođenje talijanskog komičnog stripa Alan Ford koji je na prostoru bivše Jugoslavije postao popularniji nego u samoj Italiji.

Nenad Brixy
Nenad Brixy
Nenad Brixy
Pseudonim(i) Timothy Tatcher, Diogeneš, N. B.
Rođenje 4. svibnja 1924., Varaždinske Toplice
Smrt 17. kolovoza 1984., Zagreb
Nacionalnost Hrvat
Portal o životopisima

Životopis uredi

Nenad Brixy rođen je u Varaždinskim Toplicama 1924. godine. Rođen je u obitelji Stjepana, šumarskoga inženjera i Lavoslave (rođ. Ferenčak) Brixy.[2] Osnovnu školu (1931. – 1935.) i gimnaziju (1935. – 1943.) pohađao je u Varaždinu.[3][4] Visoku ekonomsko-komercijalnu školu upisao je u Zagrebu, ali je nakon dva semestra gospodarstva prekinuo studij i posvetio se novinarstvu.[2]

Uređivao je Varaždinske vijesti (1945. – 1947.), riječki Novi list (1947. – 1954.), zagrebački Narodni list (1955.), Globus (1956.). Bio je glavni i odgovorni urednik Plavog vjesnika (1960. – 1967.). Za vrijeme dok je bio glavni i odgovorni urednik Plavog Vjesnika, objavljeni su najbolji britanski stripovi (Den Deri Franka Hampsona i Daleka planeta Dona Lawrencea), te mnogi stripovi hrvatskih autora (Maurović, Beker, Delač, Radilović, Neugebauer i ini).[5] Tada je realizirano oko 130 stripova.[6] Bio je glavni i odgovorni urednik odjela zabavnih sadržaja u Vjesniku (1967. – 1974.). Obavljajući posao glavnoga i odgovornoga urednika odjela Vjesnikovih zabavnih sadržaja zaslužan je za otkrivanje i postavljanje stripa Alana Forda u nakladnički plan Vjesnika.[7]

Zbog srčane bolesti morao se 1973. godine povući u invalidsku mirovinu.

Umro je u Zagrebu 1984. godine i pokopan je u obiteljskoj grobnici na Mirogoju.

Književna djelatnost uredi

Od 1945. godine objavljivao je novele, crtice, humoreske i putopise. Pisao je komedije i radio-drame, najčešće suvremene tematike s mjestom zbivanja u Zagrebu. Književni prvijenac bio mu je drama Slučaj Forester čija premijera bila je u zagrebačkome kazalištu Komedija, 1954. godine.[8] Pod pseudonimom Timothy Tatcher objavio je više humorističkih i kriminalističkih romana, od kojih su neki ekranizirani. Romani I tako dalje i Sve ili nešto prevedeni su na češki jezik. Najuspješniji mu je roman Mrtvacima ulaz zabranjen koji je doživio više od deset izdanja, preveden je na pet jezika, a po njemu su snimljena i dva igrana filma.

Djela uredi

  • Rame uz rame (knjiga reportaža), 1951.
  • Mrtvacima ulaz zabranjen, 1960. (11 izdanja)
  • Hollywood protiv mene, 1964. (5 izdanja)
  • I tako dalje (roman o izgradnji prigradskih naselja), 1965. (2 izdanja)
  • Potraži me u pijesku, 1976. (3 izdanja)
  • Tri i pol mrtvaca, 1976. (2 izdanja)
  • Vampir u taksiju, 1976.
  • Rupa u čelu, 1976.
  • Noge uvis!, 1976.
  • Plati, pa ostavi!, 1976.
  • Pokal za utopljenika, 1976.
  • Gola i mrtva, 1976.
  • Važno je (u)biti prvi, 1976.
  • Sljedeća, molim!, 1976.
  • Sve ili nešto (roman o prodoru televizije), 1976. (2 izdanja)
  • Noćne igre, 1979.
  • Zagrebačka veza, 1980.
  • Bijela loptica, 1982.
  • Konji, ubojice i ostali, 1982.
  • Dobra stara gangsterska vremena, 1982.
  • Tajna crvenog salona, 1983.
  • Leš na klupi, 1984.

Radiokomedije uredi

  • Miran život, 1964.
  • Anketa, 1977.
  • Prozor, 1984.

TV serije uredi

  • Agencija fiat lux, 1972.[4]

Libretto uredi

  • Napisao je libretto musicala Hotel Maestral, premijerno prikazanoga u Varaždinu 1967. godine.[8]

Nagrade uredi

  • 1956.: Godišnja nagrada Društva novinara Hrvatske za kozeriju.[4]

Spomen uredi

  • 2015.: U Varaždinskim Toplicama, na njegovoj rodnoj kući, postavljena mu je spomen-ploča.[9]

Izvori uredi

  1. LZMK, Hrvatska enciklopedija, Brixy, Nenad (pristupljeno 24. studenoga 2017.)
  2. a b Peričić, Denis. Romani Nenada Brixyja, Radovi Zavoda za znanstveni rad HAZU Varaždin, br. 8. - 9., 1996., str. 156., pristupljeno 24. studenoga 2017.
  3. Peričić, Denis. Romani Nenada Brixyja, Radovi Zavoda za znanstveni rad HAZU Varaždin, br. 8. - 9., 1996., str. 155.-156., pristupljeno 24. studenoga 2017.
  4. a b c LZMK, Hrvatski biografski leksikon, Brixy, Nenad, Martin Kaminski (1989.), hbl.lzmk.hr, (pristupljeno 30. kolovoza 2019.)
  5. Marko Fančović, Čovjek koji je od opskurnog talijanskog stripa napravio najveći hit bivše države, zvono.eu, 6. travnja 2019., (pristupljeno 30. kolovoza 2019.)
  6. Lidija Butković, Plavi vjesnik (1954. – 1973.), stripforum.hr, (pristupljeno 30. kolovoza 2019.)
  7. Lazar Džamić, Cvjećarnica u Kući cveća: kako smo usvojili i živeli Alana Forda, Naklada Jesenski i Turk - Heliks, Zagreb - Smederevo, 2012., ISBN 978-953-222-621-8 (NJT); ISBN 978-86-86059-33-8 (Heliks), str. 100.
  8. a b Peričić, Denis. Romani Nenada Brixyja, Radovi Zavoda za znanstveni rad HAZU Varaždin, br. 8. - 9., 1996., str. 158., pristupljeno 24. studenoga 2017.
  9. Nenad Brixy, prevoditelj Alana Forda, dobio spomen-ploču, 13. rujna, 2015., pristupljeno 24. studenoga 2017.