Nizozemski Antili
Nizozemski Antili bili su autonomni prekomorski posjed u Karipskom moru u sastavu Kraljevine Nizozemske. Za razliku od matice nisu dio Europske unije. Obuhvaćali su šest naseljenih otoka u dvjema skupinama s ukupno oko 960 km² i oko 200.000 stanovnika od kojih su 85 posto afričkog porijekla. Aruba se odcijepila 1986. kao zasebna država unutar Kraljevine Nizozemske, a ostatak Nizozemskih Antila je raspušten 10. listopada 2010., što je rezultiralo dvjema novim konstitutivnim državama, Curaçao i Sveti Martin (Sint Maarten), dok su se drugi otoci pridružili Nizozemskoj kao posebne općine.
Antias Hulandes | |||||
|---|---|---|---|---|---|
| |||||
| Geslo: Libertate unanimus (Latinski: "Ujedinjeni zahvaljujući slobodi") | |||||
| Himna: 'Himna Nizozemskih Antila | |||||
| |||||
| Službeni jezik | Nizozemski, Engleski, Papiamento | ||||
| Glavni grad | Willemstad | ||||
| Vlada | Nizozemski prekomorski posjed | ||||
| - Kraljica Guverner Premijer |
Beatrix Frits Goedgedrag Emily de Jongh-Elhage | ||||
| Površina | 184. po veličini | ||||
| - ukupno | 800 km2 | ||||
| - % vode | zanemarivo % | ||||
| Stanovništvo | 185. po veličini | ||||
| - ukupno (2005..) | 183.000 | ||||
| - gustoća | 229/km2; | ||||
| Valuta | nizozemskoantilski gulden (Cent) | ||||
| Vremenska zona | UTC -4 | ||||
| Internetski nastavak | .an | ||||
| Pozivni broj | 599 | ||||
.svg)
.svg)
Pored turizma, glavni prihod otoka potječe od niza banaka koje ovdje imaju svoje sjedište.
Nizozemskim Antilima su pripadali sljedeći otoci:
- Privjetrinski otoci:
- Zavjetrinski otoci:
- Saba
- Sveti Eustahije[1] (Sveti Eustazije) (nizozemski)[2][3] (ili, kako ga zove domaće stanovništvo, Statia)
- Sveti Martin (Samo južni dio. Sjeverni dio pripada francuskom prekomorskom teritoriju Gvadalupa, vidi Popis podijeljenih otoka).
Nizozemski Antili su 1954. dobili punu samostalnost u unutarnjim pitanja. Za pitanja vanjske politike kao i za obranu i dalje je nadležna Nizozemska.
Do 1986. je i otok Aruba bio dio područja Nizozemskih Antila, kada je postao treći ravnopravno sastavni dio Nizozemske uz Nizozemsku i nizozemske Antile. Zbog toga se još i danas ponekad koristi pojam ABC-otoci.
Na otocima je 1993. godine bio održan referendum na kojem se značajna većina stanovništva s pravom glasa izjasnila za ostanak u Kraljevini Nizozemskoj. Na Curaçau je 74% glasalo za ostanak, a i na drugim otocima rezultati su bili slični.
Osobito je vrijedna spomena međunarodna zračna luka princeze Julijane na Svetom Martinu. Njen neobičan položaj privlači i oduševljava niz gledatelja; prilaz zrakoplova, do pred samo slijetanje, odvija se iznad vode. Neposredno prije same sletne staze nalazi se plaža na koju rado dolaze znatiželjnici i promatraju slijetanje usprkos strašnoj buci i jakim zračnim strujanjima koje uzrokuju avioni. Nizozemski Antili nisu bili funkcionalna zemlja. Tijekom desetljeća nakupili su veliki vanjski dug.[4]
Raspuštanje Nizozemskih Antila zbilo se 10. listopada 2010. Otoci Bonaire, Saba i Sveti Eustahije (Sint Eustatius) postali su posebne općine Kraljevine Nizozemske, dok su Curaçao i Sveti Martin (Sint Maarten) u skladu s ugovorom iz 2008. postali konstitutivne zemlje unutar Kraljevine Nizozemske, zajedno s Arubom, koja se je od Nizozemskih Antila odcijepila 1986. godine. Preorganizaciji su prethodili referendumima na kojima su se stanovnici izjasnili o promjenama. Izdvojene konstitutivne zemlje, otoci Curaçao i Sveti Martin dobivaju vlastitog premijera, vladu i parlament, a dotadašnjom valutom Nizozemskih Antila nastavit će se služiti. Otoci koji su postali obični nizozemski posjed, takozvana Karipska Nizozemska, Bonaire, Saba i Sveti Eustahije, prijeći će na američki dolar, a upravu će im voditi "otočna vijeća" koja su slična općinskim vijećima. Kao dio Nizozemske sudjelovat će na nizozemskim parlamentarnim izborima. Sporazumom o preorganizaciji nizozemska vlada preuzet će 70 posto duga Nizozemskih Antila koji iznosi približno 1,7 milijardi eura.[4]
Bonaire, Sveti Eustahije i Saba, Curaçao i nizozemski dio otoka Svetog Martina imali su mogućnost koristi od sustava općih carinskih povlastica Europske unije na osnovi dokaza o podrijetlu koji su izdani ili sastavljeni u Nizozemskim Antilima za robu izvezenu prije 1. siječnja 2013. Povlasticama su se mogli koristiti do 31. prosinca 2013., a sukladno uredbi EU br. 978/2012, Bonaire, Sveti Eustahije i Saba, Curaçao i nizozemski dio otoka Svetog Martina od 1. siječnja 2014. ne nalaze na popisu zemalja koje ispunjuju uvjete za korištenje sustavom općih carinskih povlastica.[1]
Jezici uredi
Nizozemski Antili za službeni jezik imaju nizozemski. Na otocima se govore četiri jezika. Ostala tri su papiamentu, engleski i nizozemskoantilski kreolski engleski (ili djevičansko-otočni kreolski engleski).[5]
Izvori uredi
- ↑ a b Obavijest za uvoznike – Sustav općih carinskih povlastica Europske unije – Formalnosti koje su ispunile zemlje ili područja korisnici (Bonaire, Sveti Eustahije i Saba, Curaçao, Sveti Martin (nizozemski dio) i Južni Sudan) na temelju postupaka administrativne suradnje Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. ožujka 2014. (Wayback Machine), Službeni list C 292 оd 08/10/2013 Str. 0002 - 0002, Pristup zakonodavstvu Europske unije, EUR-Lex
- ↑ Državni zavod za statistiku - nomenklatura
- ↑ Izmjene i dopune Upute o upotrebi slovnih kratica i brojčanih oznaka za države i zemlje i novčane jedinice u platnom prometu s inozemstvom (NN 028/2009)[neaktivna poveznica]
- ↑ a b Gase se Nizozemski Antili, metroportal, 8. listopada 2010.
- ↑ Languages of Netherlands Antilles (16th)
