Noćni svijetleći oblak

Noćni svijetleći oblak, svjetleći noćni oblak ili noktilucentni oblak (međunarodna kratica NLC) je najviši oblak na Zemlji. Pojavljuje se u ljetnim mjesecima u visokim zemljopisnim širinama u mezosferi na visini od 76 do 85 kilometara, i to u dubokom sumraku kada se Sunce nalazi ispod obzora (horizonta), a oblak je još obasjan Suncem. Zlatne je ili crvenosmeđe boje blizu obzora, a više na nebu plavobijele, povremeno i grimizne boje. Nalikuju cirusima i cirostratusima. Pretpostavlja se da se sastoji od ledenih kristala, vulkanskoga pepela ili meteorske prašine.^[1]^[2]

Objašnjenje uredi

Noćni svijetleći oblaci se rijetko javljaju iznad Hrvatske. Najčešće su vidljivi tijekom ljetnih mjeseci s geografskih širina između 50° i 70° sjeverno i južno od ekvatora. Narav ove pojave još nije jasna. Pretpostavlja se da se zbiva vrlo visoko, kad se ljeti u atmosferi uspije stvoriti sloj ledenih kristala. Budući da su vrlo visoko, Sunčeva ih svjetlost obasjava čak i kad je već u nižim slojevima noć i zbog toga ih uočavamo u sumrak, kada se Sunce nalazi ispod obzora. Zbog toga se od takvih oblaka može vidjeti i odsjaj Sunčeve svjetlosti. Svemirska letjelica NASA-e AURA je svojim instrumentom Omijem (eng. Ozone Monitoring Instrument) zabilježila da su ovih (polarni) svijetleći oblaci široko rasprostranjeni u području mezosfere. Pokazalo se da su sve učestaliji, sjajniji i da ih je sve više u nižim zemljopisnim širinama. Pretpostavlja se da pojava ovih oblaka odražava promjene u atmosferi, s kojim povezuju i globalno zatopljenje. Ako se u polarnoj mezosferi temperatura spusti na - 130 °C nastaju polarni svijetleći oblaci, a u mezosferi na 80 kilometara iznad Zemlje, pod uvjetom da ima dovoljno vode kako bi se mogli napraviti kristali. Smatra se da osim ledenih kristala u sastavu imaju vulkanski pepeo i meteorsku prašinu.^[3]^[4]

Prvi su put uočeni 1885., dvije godine poslije erupcije vulkana Krakatoa.^[5]^[6] Nije razjašnjeno je li njihova pojava u svezi s erupcijom vulkana, ili su ih promatrači otkrili jer je više ljudi promatralo spektakularne zalaze Sunca zbog vulkanskih ostataka u atmosferi. Noćni svijetleći oblaci mogu se formirati samo pod vrlo ograničenim uvjetima tijekom lokalnog ljeta; njihova pojava može se koristiti kao osjetljiv vodič za promjene u gornjoj atmosferi.

Izvori uredi

↑ oblaci, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2018.
↑ Gelo, Branko, Opća i pomorska meteorologija, 1. izd., Sveučilište u Zadru, Zadar, 2010., ISBN 978-953-7237-69-1, str. 169.
↑ Crometeo.hr
↑ NASA-ina čudesna fotografija: Iznad Antarktike pojavili se noktilucentni oblaci!, cudaprirode.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2015. Pristupljeno 3. ožujka 2015. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
↑ Chang, Kenneth. 24. srpnja 2007. First Mission to Explore Those Wisps in the Night Sky. New York Times. Pristupljeno 5. listopada 2008.
↑ Bergman, Jennifer. 17. kolovoza 2004. History of Observation of Noctilucent Clouds. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. lipnja 2009. Pristupljeno 6. listopada 2008.

Vanjske poveznice uredi

Logotip Zajedničkog poslužitelja

Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Noćni svijetleći oblak

[1] oblaci, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2018.

[2] Gelo, Branko, Opća i pomorska meteorologija, 1. izd., Sveučilište u Zadru, Zadar, 2010., ISBN 978-953-7237-69-1, str. 169.

[3] Crometeo.hr

[4] NASA-ina čudesna fotografija: Iznad Antarktike pojavili se noktilucentni oblaci!, cudaprirode.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2015. Pristupljeno 3. ožujka 2015. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

[NYT-5] Chang, Kenneth. 24. srpnja 2007. First Mission to Explore Those Wisps in the Night Sky. New York Times. Pristupljeno 5. listopada 2008.

[Bergman-6] Bergman, Jennifer. 17. kolovoza 2004. History of Observation of Noctilucent Clouds. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. lipnja 2009. Pristupljeno 6. listopada 2008.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]