Otes
Otes je sarajevsko naselje. Nedaleko je od rječice Miljacke i rječice Dobrinje. U blizini su naselja Osjek (sjeverozapadno), Doglodi (sjeverno), Azići (sjeveroistično), Stup (istočno), Pejton i Ilidža (jugoistočno), Lužani (južno) i Vreoca (jugozapadno). Sa zapadne strane, pružajući se od jugozapada ka sjeverozapadu granicu Otesa čine rijeke Željeznica i Bosna u koju se ulijeva Željeznica. S istočne strane, pružajući se u istom smjeru, granicu Otesa čini rječica Dobrinja. Između Otesa i Pejtona je željeznička pruga ka Mostaru. Nekada je Otes bio selo koje je postalo prigradsko naselje. Danas je u sastavu općine Ilidža. Prije velikosrpske agresije bio na glasu kao dio Sarajeva u kojem je velik broj Hrvata katolika. Ratne nepogode pridonijele su smanjenju broja katolika u Sarajevu i okolici. Jedni su starinske starosjedilačke obitelji, s tradicijom u dalekoj prošlosti. Drugi su novijeg postanja. To su bile obitelji većinom iz Hercegovine, koji su došle u Sarajevo zbog posla. Velika poduzeća kao Famos iz Hrasnice i Energoinvest prije velikosrpske agresije su imala mnogo zaposlenika Hrvata.[1]
| Otes | |
|---|---|
  Otes | |
| Entitet | Federacija BiH |
| Županija | Vrhbosanska županija |
| Općina/Grad | Ilidža |
| Zemljopisne koordinate | 43°50′32″N 18°17′54″E / 43.8422°N 18.2982°E |
 Zračni snimak iznad dijelova općine Sarajevo Novi Grad. Predgrađa su Doglodi, Azići i Stup.
| |
Prvi apostolski vikar u Bosni biskup fra Mate Delivić u svome izvješću iz 1737. godine naveo je mjesto Otes (Attes) u župi Sarajevo, s 4 katoličke kuće i 30 katolika.[2][3]
Zbog brojne zajednice Hrvata, Otes je stoga bio jednim od djelova Sarajeva odnosno BiH koje je bilo pod nadzorom HVO-a. Hrvati su se ovdje samoorganizirali u obrani Bosne i Hercegovine. Zbog inertnosti središnjih bosanskohercegovačke vlasti pred imanentnim srpskim osvajačkim pohodom bilo je nužno političko i vojno samoorganiziranje Hrvata grada Sarajeva. Otes je bio dio teritorijalno-administrativne zajednica hrvatskog naroda u BiH, Hrvatske zajednice Vrhbosne, osnovane siječnja 1992. godine.[4] Poznat je bio HVO Sarajevo,[1] a na području Otesa djelovao je HVO na čelu s predsjednikom Velimirom Marićem. Na jeseni 1992. Glavni stožer Armije BiH planirao je vojnu operaciju Koverat, kojom bi deblokirali Sarajeva. Međutim, srpske su snage prve napale. U jakom topničko-tenkovsko-pješačkom napadu koji je trajao od 1. do 4. prosinca 1992. osvojile su Otes.[5]
Izvori uredi
- ↑ a b Večernji list BiH Zlatko Tulić: Nekada naselje Hrvata s pet tisuća katolika, danas je prepolovljeno, 5. lipnja 2011. (pristupljeno 25. veljače 2018.)
- ↑ Taračin Do i okolica Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. travnja 2019. (Wayback Machine) Povijest JODA (pristupljeno 16. ožujka 2019.)
- ↑ Jelenić, Julijan, Izvještaj o apostolskom vikarijatu, što ga je prigodom kanskog pohoda sasatvio i koncem 1737. Sv. zboru za raširenje vjere spremio biskup i pravi apostolski vikar u Bosni fra Mato Delivić (Documenta res gestas Fratrum Minorum Provinciae Bosnae Argentinae ab an. 1699.-1835. spectantia, volumen I., Typographia Croatica Franciscanae provinciae, Mostar, 1927., str. 37.-38.
- ↑ Susreti, 9. godišnjak. Domagoj Tomas: Student na braniku Herceg-Bosne, Matica hrvatska, ogranak Matice hrvatske u Grudama, str. 196, ISSN 2303-5072, Grude, 2015.
- ↑ Vojna povijest Akcija „Koverat” - prosinac 1992. godine, 22. travnja 2016. (pristupljeno 19. listopada 2018.)