Pietro Kandler (Trst, 25. svibnja 1804.Trst, 18. siječnja 1872.), talijanski povjesničar i arheolog iz vremena austrijske vlasti nad gradom.

Bista Pietra Kandlera u tršćanskom gradskom parku Muzio de Tommasini

Život uredi

Pietro Kandler rođen je 25. svibnja 1804. u ondašnjem austrijskom lučkom gradu Trstu kao sin soboslikara Paola Kandlera i njegove žene Giovanne Cerutti. Nakon što je završio osnovnu školu u Trstu, pohađao je čuvenu koparsku gimnaziju. Nakon završetka gimnazije odlazi na studij prava na Sveučilištu u Padovi. Nakon diplomiranja vraća se 1828. u Trst gdje radi kao pripravnik u odvjetničkom uredu Domenica Rossettija koji je podupro njegovu sklonost izučavanju istarske povijesti. Kandler je u to vrijeme podržavao Rossettija u svojoj publikaciji Archeografo Triestino, jednim od redovito objavljivanih znanstvenih časopisa Minervina društva (Società di Minerva). Godine 1830. Kandler postaje financijski službenik u gradskoj administraciji Trsta. Godine 1840. Kandler postaje članom tršćanskog gradskog vijeća. Nakon smrti njegova mentora Rossettija 1842. preuzeo je njegov mandat javnog tužitelja u gradu Trstu pa je čak otvorio i odvjetnički ured. Nakon revolucije iz 1848. Kandler se sve više posvećuje političkom životu grada od 1848. do 1854.

Polovinom 19. stoljeća, ideja o zaštiti spomenika u Austrijskoj Monarhiji dobiva državni status osnivanjem Centralne komisije za zaštitu povijesnih i umjetničkih spomenika u Beču, a imenovanjem konzervatora Vicka Andrića za Dalmaciju, Ivana Kukuljevića Sakcinskog za sjevernu Hrvatsku, Pietra Kandlera za Istru, započinje organizirano djelovanje zaštite spomenika kulture u Hrvatskoj. Ivan Kukuljević Sakcinski se među prvima usmjerava na prikupljanje građe i na organiziranje novih institucija i udruženja, pri čemu je posebno značajno osnivanje Društva za povestnicu i starine.[1] Pietro Kandler bio je izabran za počasnoga člana Društva za jugoslavensku povjestnicu i starine u Zagrebu 1851. godine.[2]

Nakon objavljivanja brojnih spisa o ekonomskoj, političkoj, društvenoj i književnoj prošlosti grada Trsta, Kandler je postao jedan od najistaknutijih povjesničara Istre i Julijske krajine u 19. stoljeću. Umro je 18. siječnja 1872. u Trstu.

Djela uredi

Kandler se u svojim djelima posebice posvetio povijesti Istre i svog rodnog grada Trsta. U suradnji s časopisom Archeografo Triestino objavio je niz spisa u razdoblju od 1829. do 1835. godine. Prve je radove s istarskom tematikom počeo objavljivati 1834. u časopisu Osservatore triestino, čiji je suradnik ostao sve do njegova gašenja. Pokrenuo je povremenik Atti istriani, ali je zhog financijskih poteškoća uspio objaviti samo dva sveska posvećena gradskim statutima Pule i Poreča. Godine 1845. pokreće list L'Istria, prvo kao podlistak časopisa Osservatore triestino, a potom kao samostalni časopis, u kojem objavljuje niz dokumenata i članaka koji su postali nezaobilazni izvori za poznavanje istarske povijesti. Ovaj časopis Kandler je uređivao do 1852. godine. Od 1853. do 1864. objavio je u dijelovima zbirku povijesnih dokumenata Codice diplomatico istriano. Ovo njegovo najvažnije djelo obuhvaća skup antičkih spisa koji potječu iz razdoblja od 50. do 1526. godine.

Među njegovim najznačajnijim djelima su:

  • Cenni al forestiero che visita Pola (Bilješke za putnike koji posjećuju Pulu), Trst (1845.)
  • Notizie storiche di Trieste (objavljeno pod pseudonimom Giovannina Bandelli), Trst (1851.)
  • Indicazioni per riconoscere le cose storiche del Litorale, Trst (1855.)
  • Storia del Consiglio dei Patrizi, Trst (1858.)
  • Raccolta delle leggi, ordinanze e regolamenti speciali per Trieste (također Raccolta Conti), Trst (1861.1862.)
  • Emporio e portofranco, Trst (1864.)
  • Codice diplomatico istriano, Trst (1864.)
  • Sulle caverne dell' Istrici, Trst (1872.)
  • Notizie storiche di Montana (posmrtno), Trst (1875.)
  • Notizie storiche di Pola (posmrtno), Trst (1876.)
  • Le historie di Trieste (posmrtno), Trst (1919.)

Izvori uredi

Vanjske poveznice uredi

 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Pietro Kandler