Wikipedija

Predrag Matvejević

bosanskohercegovački i hrvatski pisac i publicist

Predrag Matvejević (Mostar, 7. listopada 1932. – Zagreb, 2. veljače 2017.), hrvatski i bosanskohercegovački pisac i publicist. Hrvatski i talijanski državljanin, član Akademije nauka i umjetnosti BiH od 2002. Spada među najprevođenije hrvatske književnike u svijetu, a možda najpoznatije njegovo djelo Mediteranski brevijar prevedeno je na 23 jezika. Njegova knjiga Razgovori s Krležom je od objave 1969. doživjela niz reizdanja, i jedno je od glavnih dokumentacijskih djela o Krleži.[1][2] Grupa talijanskih intelektualaca je 2016. predložila Matvejevića za Nobelovu nagradu za književnost.[3]

Predrag Matvejević
Predrag Matvejević
Predrag Matvejević na Subversive Festivalu
Rođenje 7. listopada 1932., Mostar, Bosna i Hercegovina
Smrt 2. veljače 2017., Zagreb, Hrvatska
Nacionalnost Hrvat
Poznat(a) po Mediteranski brevijar
Zanimanje književnik
Portal o životopisima

Životopis uredi

Matvejević se je rodio u Mostaru 1932., od oca Vsevoloda Nikolajeviča Matvejeviča, ruskoga podrijetla, rođenoga u ukrajinskoj Odesi, koji je u Mostaru bio sucem nakon povratka iz ratnoga zarobljeništva u Njemačkoj 1945. godine. Prema Predragovim izjavama na HRT-u 2012., otac je imao boljševistička uvjerenja i velike simpatije prema ruskoj kulturi unatoč tome što su njegov otac i brat umrli od gladi u Gulagu. Predragova majka Angelina (r. Pavić) bila je Hrvaticom iz BiH, a njezina strana obitelji imala je bitan utjecaj na njegov rani odgoj u katoličkoj sredini.[4] Nakon školovanja u rodnom Mostaru, gdje je bio i partizanski kurir, započinje studij francuskoga jezika i književnosti u Sarajevu koji završava u Zagrebu. Godine 1967. doktorira na sveučilištu Sorbonni u Parizu disertacijom o angažiranu i prigodnom pjesništvu.

Do 1991. godine predavao je francusku književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Izbijanjem rata, kao umirovljenik napušta Zagreb te od 1991. do 1994. predaje slavenske književnosti na Trećemu pariškom sveučilištu (Nouvelle Sorbonne), a od 1994. do 2007. hrvatski i srpski jezik i književnost na rimskom sveučilištu La Sapienza, gdje se uspješno zalagao da se taj studijski smjer ne ugasi.[5] Primio je počasni doktorat u Francuskoj (Perpignan) i dva u Italiji (Genova, Trst), a dodijeljen mu je 2002. godine i počasni doktorat na Sveučilištu „Džemal Bijedić“ u rodnom Mostaru.

Bio je počasni doživotni potpredsjednik Međunarodnoga PEN kluba u Londonu, predsjednik Znanstvenoga vijeća Mediteranskoga laboratorija u Napulju i prijatelj nekadašnjeg talijanskog premijera i predsjednika Europske komisije Romana Prodija. Bio je savjetnik za politiku spram Sredozemlja Europskog povjerenstva i član Vijeća Šuvarove političke stranke SRP u Zagrebu.

Matvejević je 1989. bio u grupi intelektualaca s Filozofskog fakulteta u Zagrebu koji su osnovali Udruženje za jugoslavensku demokratsku inicijativu (UJDI), prvu neovisnu političku asocijaciju u tadašnjoj Jugoslaviji, koja je prethodila osnutku nacionalnih stranaka (HSLS, HDZ) i zalagala se za jedinstvenu socijalističku Jugoslaviju. Bio je član Savjeta časopisa Novi Plamen. Na parlamentarnim izborima u Hrvatskoj 1992. bio je kandidat za saborskog zastupnika na listi Socijalno-demokratske unije. Godine 1999. bio je, kao državljanin TR, kandidat talijanskih komunista na izborima za parlament EU [nedostaje izvor].

Nositelj je odlikovanja koje su mu dodijeli predsjednici Republike u Francuskoj (Legija časti), Hrvatskoj (Red Danice hrvatske), Sloveniji i Italiji.

Književnost uredi

 
Naslovnica trobroja časopisa Hrvatskog društva pisaca Književna republika koji je posvećen osamdesetoj obljetnici Predraga Matvejevića

Matvejević je jedan od najprevođenijih hrvatskih autora u svijetu. Njegovo najpoznatije djelo "Mediteranski brevijar" (Zagreb, 1987.) prevedeno je na 23 jezika. U Italiji je prodano u više od 300.000 primjeraka. Riječ je o literariziranoj, eruditskoj studiji identiteta i duha Mediterana, od Palestine do Gibraltara, od arapskog svijeta sjeverne Afrike do krajnjeg sjevera Jadranskog mora. Autor bilježi povijesne i etimološke uvide, predaju, kartografiju, pisma i običaje. Tekst je podijeljen u tri cjeline (Brevijar, Karte, Glosar). Koncipiran je kao niz kraćih ili duljih esejističko-lirskih zapisa koji zajedno daju portret Mediterana. Neke dijelove je za svoje nastupe pripremao talijanski dramatičar i nobelovac Dario Fo. U veljači 2016. grupa talijanskih intelektualaca predlaže Matvejevića za Nobelovu nagradu za književnost, nazivajući ga "ocem geopoetike". Argumentiraju kako je Mediteranskim brevijarom dao Europi nov način gledanja na Mediteran, a svojim ukupnim djelom stvorio sintezu jedinstvene europske kulture.[6]

"Razgovori s Krležom", prvotno objavljeni 1969., su doživjeli brojna reizdanja, i predstavljaju jedno od temeljnih dokumentacijskih djela o Krleži.[1] Razgovori su vođeni na Strossmayerovom trgu, u Leksikografskom zavodu, Krležinom domu i drugim mjestima u Zagrebu i okolici. Rjeđe je Krleža dolazio u Utrine, gdje je Matvejević tada stanovao. Razgovori su i snimani te su neki dijelovi objavljivani na nosačima zvuka (npr. Jugoton 1984.). Krleža u njima govori o svom susretu s Titom u Šestinama 1939., o sukobu na ljevici, o dramskoj poetici te o dramatizaciji Banketa u blitvi koji je imao premijeru 1981. u Hrvatskom narodnom kazalištu. Čita i ulomke iz Zastava.[7] Krleža je iščitavao i dorađivao Matvejevićeve bilješke o vođenim razgovorima.[8]

"Druga Venecija“ je prevedena na desetak jezika. Esejističko-putopisna knjiga "Kruh naš" (2009) istražuje teološki, antropološki, socijalni, i ini civilizacijski značaj kruha. Također je bila popularna u Italiji.[9] Na knjizi je radio više desetljeća. Pandani u hrvatskoj kulturi su Žmegačeva knjiga o njemačkoj kulturi od Bacha do Bauhausa, i knjiga Nikole Viskovića o kulturnoj botanici. Matvejevićevu publicističku knjigu "Jugoslavenstvo danas" uredili su Jovan Radulović i Rajko P. Nogo a objavio beogradski BIGZ 1984. kao džepno izdanje u 30.000 primjeraka.

Kontroverze uredi

Matvejević je u tekstu Naši talibani (Jutarnji list, studeni 2001.) konstatirao kako bi bilo "dobro kad bi postojao poseban sud, ne samo onaj u Haagu, jedan još viši od njega, bolji i stroži od sudova časti što su poslije Drugog svjetskog rata u nas i u Evropi sudili kvislinškim piscima",[10] i sudio književnicima koji su poticali na rat u BiH. Jedan od prozvanih pisaca Mile Pešorda ga je tužio za klevetu, smatrajući Matvejevićevu tvrdnju verbalnim političkim atentatom.[11] Općinski sud u Zagrebu je u studenom 2005. proglasio Matvejevića krivim te mu odredio petomjesečnu uvjetnu kaznu, objavu presude u Jutarnjem listu o vlastitom trošku, i podmirenje sudskih troškova. Matvejević se nije žalio, navodeći da bi žalbom priznao presudu i onog tko ju je izrekao. Presuda je izazvala prosvjede više istaknutih pisaca u Europi te međunarodnog kluba književnika PEN,[12] Hrvatskog novinarskog društva i tadašnjeg hrvatskog premijera Ive Sanadera.[13] U prosincu 2005. je postala pravomoćna, a u rujnu 2009. ju je potvrdio i Vrhovni sud.[14][15] Matvejevića i njegov napis su kritizirali i publicist Zdravko Tomac i umirovljeni sveučilišni profesor prava Zvonimir Šeparović. Francuski pisac i filozof Bernard-Henry Levy pozvao je hrvatske vlasti da ne šalju Matvejevića u zatvor zbog verbalnog delikta.[16][13] Levyev članak je objavljen u francuskom Le Mondeu i američkom The Huffington Postu, a potpisali su ga talijanski pisci Umberto Eco i Claudio Magris, francuski filozof Michael Foessel, indijsko-britanski pisac Salman Rushdie, njemački filozof Peter Sloterdijk i drugi.[17]

Imenovanjem Matvejevića za predstavnika Republike Hrvatske u Međunarodnoj organizaciji frankofonskih država, tadašnji predsjednik republike Ivo Josipović nailazi na kritike iz redova sudaca,[18] koji su smatrali da nije prikladno na državnu dužnost imenovati osobu koja je izjavila da ne priznaje državne zakone.[19][18]

Bibliografija uredi

Knjige objavljene prvotno na francuskom jeziku uredi

  • Pour une poétique de l'événement (préface de J.-M. Palmier, Pariz, 1979., Bukurešt, 1980., Skopje, 1983.)
  • De la dissidence (Lausanne, 1996.)
  • Le monde «ex» - Confessions (postface de Robet Bréchon, Pariz 1996., Milano, 1996., Zürich, 1996.)
  • La Méditerranée et l'Europe - Leçons au College de France (Pariz, 1998., Milano, 1998.)
  • Les Seigneurs de la guerre (sous la direction de P. Matvejevitch, Pariz, 1999., Milano, 1999., Prag, 2003.)
  • L'Ile-Méditerranée (Pariz, 2000.)

Knjige objavljene prvotno na talijanskom jeziku uredi

  • Sarajevo (Milano 1995.);
  • Ex-Jugoslavia : diario di una guerra (Napulj, 1995.)
  • Tra asilo ed esilio (intervista a cura di Danilo De Marco, Montereale, 1997.)
  • Golfo di Venezia (Venezia 1997.);
  • Isolario Mediterraneo (Milano 2000.);
  • Sul Danubio (Rim, 2001.)
  • Compendio d'irriverenza (a cura di Sergej Roić, Lugano, 2001.)
  • Lo specchio del Mare mediterraneo (Lecce 2002.);
  • Un'Europa maledetta (Milano, 2005.)

Vanjske poveznice uredi

 
Logotip Wikicitata
 Wikicitati imaju zbirke citata o temi Predrag Matvejević

Izvori uredi

  1. ↑ a b LZMK, Hrvatska enciklopedija, Matvejević, Predrag (pristupljeno 2. prosinca 2017.)
  2. ↑ Tomislav Čadež, U Matvejevićevim ‘Razgovorima’ Krleža razotkriva i vlastite pogreške, Jutarnji list, Zagreb, 28. prosinca 2011. (pristupljeno 2. prosinca 2017.)
  3. ↑ Dražen Duilo, Predrag Matvejević nominiran za Nobela, Slobodna Dalmacija, 22. veljače 2017. (pristupljeno 2. prosinca 2017.)
  4. ↑ Službene stranice Predraga Matvejevića. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. lipnja 2008. Pristupljeno 26. kolovoza 2008. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  5. ↑ Kordić, Snježana. 2013. Kozmopolit o jeziku (PDF). Književna republika (trobroj posvećen osamdesetoj obljetnici Predraga Matvejevića). Hrvatsko društvo pisaca. Zagreb. 11 (4–6): 94. ISSN 1334-1057. OCLC 70236267. (CROSBI). (NSK). Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 10. kolovoza 2013. Pristupljeno 25. kolovoza 2023.
  6. ↑ Nicolò Carnimeo, Predrag Matvejevic, diamo il Nobel per la Letteratura al padre della ‘geopoetica’, Il fatto quotidiano, 20. veljače 2016. (pristupljeno 30. prosinca 2017.)
  7. ↑ Razgovori s Krležom, discogs.com (pristupljeno 4. siječnja 2018.)
  8. ↑ Trideseta obljetnica smrti Pisca, Razgovori s Krležom, enovine.com  Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. siječnja 2018. (Wayback Machine) (29. prosinca 2011.)
  9. ↑ Drago Pilsel, Matvejevićev 'Krh naš' oduševljava Italiju, tportal, 8. prosinca 2010. (pristupljeno 30. prosinca 2017.)
  10. ↑ http://www.jutarnji.hr/arhiva/nasi-talibani/2312225/
  11. ↑ Matvejevićev verbalni atentat na Pešordu", Fokus br. 81., str. 2., Zagreb, 29. XI. 2001.
  12. ↑ https://pen.org/press-release/statement-on-sentencing-of-international-pen-vice-president-predrag-matvejevic/
  13. ↑ a b https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/matvejevic-ne-smije-u-zatvor-20100725
  14. ↑ http://www.index.hr/vijesti/clanak/presuda-predragu-matvejevicu-postala-pravomocnom/297380.aspx
  15. ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. srpnja 2011. Pristupljeno 2. kolovoza 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  16. ↑ http://www.larevuedesressources.org/pas-de-prison-pour-predrag-matvejevic,1714.html?lang=en
  17. ↑ http://www.dw.com/hr/slu%C4%8Daj-matvejevi%C4%87-donekle-podijelio-europu/a-5845255
  18. ↑ a b http://www.vecernji.hr/kolumne/predsjednice-vas-je-postupak-bizaran-kolumna-173469
  19. ↑ http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/79501/Suci-se-obrusili-na-Josipovica-zbog-Matvejevica.html
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Predrag_Matvejević&oldid=6876307"