Presličnjakovke

porodica drveća i grmlja iz reda bukvolike

Presličnjakovke (lat., Casuarinaceae), malena biljna porodica drveća i grmlja koja je ime dobila po vrlo tvrdom drvetu poznatim kao željezno drvo, presličnjak ili kazuarina.[1] Naziv kazuarina dolazi zbog sličnosti krošnje s kazuarovim perjem.[2]

Presličnjakovke
Casuarina cunninghamiana
Casuarina cunninghamiana
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Fagales
Porodica: Casuarinaceae
R. Br., 1814

Porodici pripada četiri roda, Casuarina (presličnjak), Allocasuarina, Ceuthostoma i Gymnostoma[3] koji su rašireni na otocima Tihog oceana, Australije, jugoistočne Azije i tropske istočne Afrike.

Presličnjaci su velike tvrdoće ali koje je lako raskoliti, te su zbog toga postali tražena roba za izvoz. Kako im paše mediteranska klima, raširila se i po Mediteranu, osobito u Egiptu gdje služi za pošumljavanje, a ima je i na jugu hrvatske obale.

Allocasuarina torulosa je zimzeleno drvo iz ove porodice čija je domovina Australiji.

Opis uredi

Casuarinaceae, porodica presličnjakovki, dvosupnih cvjetnica, s dva roda (Casuarina, 30 vrsta; Gymnostoma, 20 vrsta) drveća i grmlja, od kojih mnogi imaju izrazito izgled bora kada se vide izdaleka. Prirodno su rasprostranjeni u tropskoj istočnoj Africi, Maskarenskim otocima, jugoistočnoj Aziji, Maleziji, Australiji i Polineziji. Neki, posebno C. equisetifolia, (također zvano “željezno drvo”, “australski bor”, ili močvarni hrast), također se koriste kao ukras u zemljama s toplom klimom, gdje su često izmakli uzgoju i ustalili se u divlji.

Biljke se odlikuju vitkim, zelenim, često visećim granama koje su duboko užlijebljene i koje nose, u razmacima, vijuge sitnih, ljuskastih listova. Smatra se da duge biljne dlake koje strše iz utora funkcioniraju kao zaštitne strukture za stomate (mikroskopske pore u unutarnjim tkivima), koji se nalaze duž bočnih stijenki utora. Ove strukturne značajke služe kao prilagodbe suhim uvjetima obalnih pojasa i siromašnim tlima na kojima ove biljke često rastu. Strukturno reducirani cvjetovi su odvojeno muški i ženski; oba se spola mogu pojaviti na istoj biljci (jednodomno stanje) ili na odvojenim biljkama (dvodomno stanje). Muški cvjetovi nalaze se u izduženim, tankim, uspravnim grozdovima (mačićima ili klasovima), obično na vrhovima grančica, a svaki se sastoji od jednog prašnika koji proizvodi pelud, zajedno s dva mala cvjetna lista nalik ljuskama (čašice ili brakteje) i dvije manje strukture nalik ljuskama naziva brakteole. Ženski cvjetovi nalaze se u gustim kuglastim grozdovima koji u zrelosti postaju drvenasti i nalik na češer, a drvenasti segmenti obuhvaćaju sjemenke. Svaki ženski cvijet je struktura bez latica, s dvije komore (tučak) s dva ovula, oba u istoj komori. Dvije dugačke grane ili stigme protežu se od gornjeg kraja tučka izvan cvjetnog grozda. Oprašivanje je vjetrom.[4]

Stariji sustavi klasifikacije ovu su porodicu smatrali najprimitivnijom dvodomnom biljkom, no cvjetovi i druge karakteristike primitivnog izgleda sada se smatraju smanjenima, a ne primitivnima. Nekoliko vrsta Casuarina, posebno C. equisetifolia, cijenjene su zbog svog tvrdog, gustog, žućkasto do crvenkastosmeđeg drva, koje je snažno i poznato kao otporno na napad termita. “beefwood” i “željezno drvo” uobičajeni su nazivi koji odražavaju boju i tvrdoću ovog drva. [4]

Vanjske poveznice uredi

 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Casuarinaceae
 Wikivrste imaju podatke o taksonu Casuarinaceae

Izvori uredi

  1. Jared Diamond (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 16. travnja 2017. Pristupljeno 16. travnja 2017. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  2. HE
  3. Catalogue of Life: 22nd March 2017. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. lipnja 2020. Pristupljeno 16. travnja 2017. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  4. a b Britannica, pristupljeno 13. listopada 2023.