Proboj (Ljubuški, BiH)

Proboj je naseljeno mjesto u gradu Ljubuškom, Federacija BiH, BiH.[1]

Proboj
Proboj na zemljovidu Bosne i Hercegovine
Proboj
Proboj
Proboj na zemljovidu Bosne i Hercegovine
Regija BiH Zapadna Hercegovina
Entitet Federacija BiH
Županija Zapadnohercegovačka županija
Općina/Grad Ljubuški
Zemljopisne koordinate 43°14′N 17°31′E / 43.23°N 17.52°E / 43.23; 17.52
Stanovništvo (2013.)
 - ukupno 701

Zemljopisni položaj i značajke uredi

Naselje Proboj na zapadu graniči s Vitinom, na jugu s Otokom i Radišićima, na istoku s Radišićima, te na sjeveru s Lipnom. Površina mu je 707 ha, najviša kota 247 m, a najniža 74 m. Dijeli se na Donji i Gornji Proboj, a crkveno pripada župi Vitini, čiji je zaštitnik sv. Paškal Bajlonski. Naziv mjesta potječe od zemljopisnog termina kada se vjetar ili voda probijaju kroz prolaz ili udolinu. U slučaju Proboja radi se o Potočini koja teče malim kanjonom između probojske i radiške Gradine.[2]

Stanovništvo uredi

Popisi 1971. – 1991. uredi

Proboj
godina popisa 1991.[3] 1981. 1971.
Hrvati 759 (98,69%) 785 (98,61%) 808 (100%)
Srbi 1 (0,13%) 1 (0,12%) 0
Muslimani 0 0 0
Jugoslaveni 4 (0,52%) 2 (0,25%) 0
ostali i nepoznato 5 (0,65%) 8 (1,00%) 0
ukupno 769 796 808

Popis 2013. uredi

Proboj
godina popisa 2013.[1]
Hrvati 701 (100%)
Srbi 0
Bošnjaci 0
ostali i nepoznato 0
ukupno 701

Povijest uredi

U Proboju se na više lokaliteta (blizu Tolića kuća, na Solinama, blizu Rosinih kuća velika Kapetanova gomila i dr.) nalaze kamene grobne gomile. Osim njih, naseljenosti Proboja u brončanom i željeznom dobu svjedoče i ostatci pretpovijesne gradine površine 7.530 m2 čiji se kameni zidovi nalaze na koti 188 m iznad Donjeg Proboja na predjelu zvanom Gradina. Sjevernije od današnje magistralne ceste Čapljina - Ljubuški - Imotski prolazila je rimska cesta Salona - Narona. Preko Potočine prolazila je kamenim mostom (na mjestu današnje gostionice Kula) čiji su lukovi bili vidljivi do gradnje magistralne ceste. Miljokaz careva Vibija i Voluzijana pronađen u Proboju (danas u Muzeju Hercegovina u Mostaru) svjedoči o popravljanju ove ceste u 3. stoljeću. Ostatci antičkog naselja ili poljoprivrednog imanja postoje na mjestu današnjeg groblja, a 1960-ih su na istom mjestu otkriveni ostatci starokršćanskog oratorija iz 5. – 6. stoljeća čije je dimenzije 9×4,5 m premjerio tadašnji župnik fra Vojislav Mikulić. Blizu donjeg izvora potoka Drage pronađeni su ostatci kamene cijevi kojom su Rimljani opskrbljivali vodom obližnji kompleks na čestici Odžaci u Radišićima. O Proboju u srednjem i novom vijeku nema puno izvora. Poznato je još postojanje četverolučnog kamenog mosta preko Vrioštice, dugog 20 m i širok 3,5 m čiji ostatci nisu sačuvani.[2]

U popisu biskupa fra Marijana Bogdanovića 1768. Proboj je imao 55 žitelja: 37 odraslih i 18 djece (navode se u izvornim oblicima, s brojem odraslih i brojem djece): Alilovich Bartholomaeus 4, 2; Alilovich Joannes 3, 2; Alilovich Matthaeus 2, 2; Alilovich Michael 4, 5; Borasovich Andreas 3, 3; Borasovich Matthaeus 4, 2; Borasovich Paulus 3, 2; Paraçikovich Antonius 7, 0; Primoraz Joannes 4, 0; Vukoevich Joannes 3, 0.[2]

Poznate osobe uredi

Izvori uredi

  1. a b 2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 21. lipnja 2019.
  2. a b c Radoslav Dodig, Povijest ljubuških naselja: Proboj, Pučki godišnjak "Ljubuško silo" br. 6, Ljubuški, 31. srpnja 2010., str. 21.-24.
  3. Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993.
  4. Ružica Ćavar. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. travnja 2015. Pristupljeno 12. rujna 2014.
Nedovršeni članak Proboj (Ljubuški, BiH) koji govori o naselju u Bosni i Hercegovini treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.