Putovanje kroz vrijeme

Putovanje kroz vrijeme koncept je kretanja čovjeka ili drugog tijela (objekta) između dvije točke u vremenu na sličan način kao i kretanje između različitih točaka u prostoru uglavnom pomoću fiktivnog postrojenja poznatog kao vremenski stroj. Gibanje može ići (nazad) u prošlosti, ili (naprijed) u budućnosti. To uključuje suspenziju vremena.

Putovanje kroz vrijeme priznata je kategorija u filozofiji i teorijskoj fizici povezano s kvantnom mehanikom, teorijom struna ili crvotočinama. H.G. Wellsov roman Vremeplov (The Time Machine) iz 1895. godine znatno je pridonio popularizaciji koncepta putovanja kroz vrijeme u javnosti.

Po Stephenu Hawkingu teoretski moguće je samo putovanje u budućnost, jer povratak u prošlost dovodi do vremenskog paradoksa. Putnik iz budućnosti mogao bi sresti samog sebe u prošlosti i nauditi mu, zbog čega bi došlo do urušavanja cijelog svemira.[1]

Povezani članci uredi

Izvori uredi

  1. Bernard Karakaš, Hawking: Putovat ćemo kroz vrijeme, i to u budućnost!, vecernji.hr, 5. svibnja 2010., pristupljeno 1. svibnja 2017.‎

Vanjske poveznice uredi

 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Putovanje kroz vrijeme