Quebrada de Humahuaca
Quebrada de Humahuaca (španjolski za Puknuće kod Humahuaca) je uska planinska dolina u sjeverozapadnoj argentinskoj pokrajini Juyuy. Duga je oko 150 km i pruža se od sjevera prema jugu, okružena sa sjeverozapada granicama najduže svjetske visoravni, Altiplano, s istoka pod-andskim planinama i s juga "toplim dolinama" (Valles Templados). Kroz nju svakog ljeta obilno protječe rijeka Grande (Río Grande), koja presuši svake zime.
Quebrada de Humahuaca | |
---|---|
Svjetska baština – UNESCO | |
Država | Argentina |
Godina uvrštenja | 2003. (27. zasjedanje) |
Vrsta | Kulturno dobro |
Mjerilo | ii, iv, v |
Ugroženost | — |
Poveznica | UNESCO:1116 |
Koordinate | 23°11′59″S 65°20′56″W / 23.19972°S 65.34889°W |
Quebrada de Humahuaca svoj naziv duguje španjolskom izrazu za planinski procjep quebrada ("slomljeno"), ali i obližnjem starom malom gradu Humahuaca. Naime, ovaj planinski procjep je oduvijek služio kao raskršće gospodarske, društvene i kulturne razmjene ovog dijela Južne Amerike. Zbog toga je 172.116 ha Quebrade de Humahuaca upisano na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Americi 2003. godine.[1]
Povijest uredi
Naselili su je polunomadski lovci-sakupljači još prije 10.000 godina, o čemu postoje značajni arheološki nalazi. Cijelom dolinom su raštrkani opsežni ostaci uzastopnih naselja čiji su stanovnici stvarali i koristili mnoge staze koje spajaju šumovita područja na sjeveru s dolinama na jugu. Prve su bile prapovijesne lovačko-sakupljačke i rane poljoprivredne zajednice (9000. pr. Kr.-400.), od kojih su do sada pronađena 26 arheoloških lokaliteta u stjenovitim zaklonima i špiljama.[2] Njih su naslijedile organizirane poljoprivredne zajednice (400. – 900.) i na kraju napredni pretkolumbovski gradovi i sela (900. – 1430./80.). Najznačajniji su ostaci kamenih poljoprivrednih terasastih polja kod mjesta Coctaca, za koje se vjeruje kako su stari oko 1500 godina, a još uvijek su u uporabi. Ona su povezana s utvrđenim naseljima (pucaras) i zajednički tvore dramatičan krajolik bez premca u Južnoj Americi.
Put Inka (Camino Inca), glavni kulturni put koji je prolazio ovom dolinom za vrijeme Inka Carstva (1430./80. – 1535.), je pratio rijeku Grande od njenog izvora na hladnim visoravnima Anda sve do njenog ušća u rijeku Leone (Rio Leone) 150 km južnije.
Tijekom španjolske kolonizacije (1535./93. – 1810.) ovuda je prolazio važan put koji je povezivao Potkraljevstvo Río de la Plata i Potkraljevstvo Peru. Od njega su sačuvane stare staze, kamenom obloženi putovi, tračnice i na kraju asfaltom popločane ceste. Na njemu su nikli mnogi španjolski gradovi i sela. Njihove crkve i kapele živahno predstavljaju autohtonu narodnu graditeljsku baštinu.
Na koncu, ovaj prolaz je odigrao i važnu povijesnu ulogu tijekom Rata za neovisnost Latinske Amerike u 19. i 20. stoljeću.
-
Litice klanca rijeke grande
-
Tilcara
-
Pucará de Tilcara
-
Quebrada de Humahuacas kod Purmamarca
-
Brdo sedam boja (Cerro de los Siete Colores) kod Purmamarce
Izvori uredi
- ↑ Quebrada de Humahuaca na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Preuzeto 12. kolovoza 2012.
- ↑ U nekim od njih su pronađeni rani petroglifi i rani piktogrami geometrijskih i zoomorfnih oblika, kasniji prikazi ljudi i životinja, i na kraju prikazi Španjolaca na konjima u boju protiv vojske pješaka
Vanjske poveznice uredi
- službena web-stranica (šp.)
- Općinske stranice (šp.)
- Fotografije i povijest Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. rujna 2009. (Wayback Machine) (engl.)