Religijsko preobraćenje

Religijsko preobraćenje ili vjersko preobraćenje izraz je koji označava dramatičnu i temeljitu promjenu religijskoga svjetonazora nekog pojedinca, za koga se potom koristi izraz preobraćenik ili konvertit.

Caravaggio: Obraćenje sv. Pavla

Religijsko preobraćenje prihvaćanje je osnovnih načela i vjerovanja određene religijske denominacije. Motivi za takvo preobraćenje mogu biti različiti - od religijske inspiracije i prosvjetljenja preko praktičkih interesa (društvene povlastice, napredovanje u službi i sl.) pa sve do prisile. U praksi postoje brojne vrste religijskog preobraćenja - sekundarno preobraćenje (zbog članova obitelji), preobraćenje na smrtnoj postelji, bračno preobraćenje i prisilno preobraćenje.

U razdoblju između 6. i 9. stoljeća, na prostorima jugoistočne Evrope provedeno je preobraćenje Južnih Slavena putem njihovog prevođenja iz slavenskoga poganstva u kršćansku vjeru. U razdoblju između 14. i 20. stoljeća u dijelovima jugoistočne Europe pod vlašću Osmanskoga Carstva proveden je prijelaz kršćana na islam.

Unutar kršćanstva, obraćenje se odnosi na tri različita fenomena: osoba koja postaje kršćanin, a prije to nije bila; kršćanin prelazi iz jedne kršćanske denominacije u drugu; određeni duhovni razvoj, koji se ponekad naziva "drugo obraćenje", ili "obraćenje krštenih".

Obraćenje na kršćanstvo vjersko je obraćenje osobe koja nije bila kršćanin na neki oblik kršćanstva. Krštenje se tradicionalno smatra sakramentom primanja u kršćanstvo.

Sveopće poslanje poziv je Isusa Krista svojim učenicima i svim vjernicima, da šire Evanđelje svim narodima svijeta. Najpoznatija inačica sveopćeg poslanja je u Evanđelju po Mateju (Mt 28,16-20), kada je na planini u Galileji, Isus pozvao svoje učenike, da krste sve narode u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.