Rudolf Clausius

Rudolf Clausius ili punim imenom Rudolf Julius Emanuel Clausius (Koszalin u Poljskoj, nekad Köslin u Kraljevini Pruskoj, 2. siječnja 1822.Bonn, 24. kolovoza 1888.), njemački teorijski fizičar. Profesor u Berlinu, Zürichu, Würzburgu i Bonnu. Jedan od utemeljitelja termodinamike i kinetičke teorije plinova. Isprva radio na matematičkoj teoriji elastičnosti. Produbivši ideje N. L. S. Carnota i É. Clapeyrona (Clausius-Clapeyronova jednadžba), razvio je termodinamiku kao egzaktnu znanost. Formulirao (1850.) drugi zakon termodinamike: "Toplina ne može prijeći s hladnijega na toplije tijelo bez drugih promjena u sustavu". Proučavanjem termodinamičkih procesa (na primjer Clausius-Rankineov proces) otkrio entropiju, razvio kinetičku teoriju topline, pronašao da je specifična toplina idealnoga plina konstantna (Clausiusov zakon). Dao pretpostavku da molekule u elektrolizi neprekidno izmjenjuju atome, a nju je S. A. Arrhenius razvio u svoju teoriju elektrolitičke disocijacije.[1]

Rudolf Clausius

Rođenje 2. siječnja 1822.
Koszalin, Poljska
Smrt 24. kolovoza 1888.
Bonn, Njemačka
Državljanstvo Nijemac
Polje Fizika
Poznat po Drugi zakon termodinamike
Kinetička teorija plinova
Uveo pojam entropija
Clausiusov zakon
Istaknute nagrade Copleyeva medalja (1879.)
Portal o životopisima

Po njemu se zove i jedan krater na mjesecu: Clausius.

Clausius-Rankineov proces uredi

 
Clausius-Rankineov proces u svom osnovnom obliku i 4 osnovna dijela.

Clausius-Rankineov proces (ili samo Rankineov ciklus) je kružni proces (nazvan po R. J. E. Clausiusu i W. J. M. Rankineu) u kojem se iz toplinske energije dobiva mehanička energija, pri čemu kao radni medij služi para, ponajprije vodena para. U tehnici se taj proces ostvaruje u termoenergetskom postrojenju (termoelektrane) kombinacijom sljedeće osnovne opreme:

Clausius-Clapeyronova jednadžba uredi

 
Tipičan fazni dijagram temperature i tlaka. Clausius-Clapeyronova jednadžba se može iskoristiti da bi se dobio odnos između temperature i tlaka na granicama faza.

Clausius-Clapeyronova jednadžba (po Rudolfu Clausiusu i Émileu Clapeyronu) je jedna od temeljnih termodinamičkih jednadžbi koja opisuje izotermne fazne prijelaze 1. vrste (na primjer taljenje ili isparavanje). Ako je dp/dT gradijent krivulje promjene stanja, ΔH latentna entalpija promjene stanja, V1 i V2 odgovarajući volumeni dviju faza a T termodinamička temperatura na kojoj se promjena zbiva, jednadžba glasi:[3]

 

Fazni prijelazi uredi

Fazni prijelazi su promjene stanja pojedine faze (elementarne, spoja, eutektičke smjese, peritektičkog spoja i slično) pri promjeni temperature. Razlikuju se:

  • fazni prijelazi I. vrste, kod kojih su u stanju ravnoteže slobodne entalpije u obje faze jednake po vrijednosti, ali se pritom entropija i volumen skokovito mijenjaju. U fazne prijelaze I. vrste spadaju na primjer taljenjeisparavanjesublimacija,
  • fazni prijelazi II. vrste, kod kojih se u stanju ravnoteže ne mijenjaju ni entalpija, ni entropija, ni volumen. U fazne prijelaze II. vrste prijelazi kod kojih na primjer tvari gube feromagnetička svojstva, pojava supravodljivosti, procesi razlaganja i stvaranja međumetalnih spojeva u čvrstoj fazi i tako dalje[4]

Izvori uredi

  1. Clausius, Rudolf Julius Emanuel, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.
  2. Clausius-Rankineov proces, [2] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.
  3. Clausius-Clapeyronova jednadžba, [3] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.
  4. fazni prijelazi, [4] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.

Vanjske poveznice uredi

 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Rudolf Clausius