Sandra Sterle
Sandra Sterle (Zadar, 1965.), hrvatska vizualna umjetnica. Izražava se u medijima instalacije, multimedije, filma, fotografije i performansa. Njeni se radovi podjednako odvijaju u stvarnim i virtualnim prostorima, u odnosu s kojima ona stvara fluidne identitetske konfiguracije, definirajući nove društvene, biološke i komunikacijske fomate. Izražava se i fizičkim performansom kao medijem izvedbe identiteta unutar klasične definicije performansa, koristeći video, film medijske tehnologije ili izgradnju kompleksnih narativa.[1]
Životopis uredi
Diplomirala je kiparstvo na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu 1989. te nastavila nastavila svoje školovanje na Kunstakademie u Düsseldorfu 1995.-1996. gdje je pohađala je studij Filma i videa u klasi Nan Hoover. Od 1991. do 2001. živi i radi u Amsterdamu gdje aktivno participira na umjetničkoj sceni. Dobitnica je Nagrade za najboljeg mladog video umjetnika na međunarodnom festivalu Video Medeja u Novom Sadu 1997. i Nagrade nizozemske zaklade "Werkburs" 1999. Iste, 1999. godine dobija ArtsLink stipendiju, te radi i boravi u Wexner Centru for the Arts u Columbusu, SAD. Godine 2001. u suradnji s ArtsLinkom dobija stipendiju Ford Foundation i sudjeluje u Franklin Furnace The Future of the Present Programu. Ujedno vodi radionicu na Parsons College of Art and Design u New Yorku zajedno s bosanskom umjetnicom Danicom Dakić s kojom realizira go_HOME projekt u galeriji Location 1. U svojstvu izvanredne profesorice predaje kolegije Performans i video te Umjetnost novih medija na Umjetničkoj akademiji u Splitu.
Radovi su joj uvršteni u važnije retrospektivne izložbe hrvatske video umjetnosti, kao što su “Frame by Frame”, “Personal Cinema Program”, “Insert” te nizozemsku retrospektivu “A Short History of Dutch Video Art”.[2]
Njeni su radovi bili izloženi i prikazani na brojnim međunarodnim umjetničkim institucijama.
Radovi (odabir) uredi
Ukazanje djevice Marije, performans, 2011./2012.
U zemljama srednje i istočne Europe, koje su prošle tranziciju, svjedočimo posebnom odnosu vjerskih simbola i društvenih načina akumulacije kapitala. U performansu umjetnica se pojavljuje kao lik Djevice Marije, stojeći na postamentu napravljenom od reklamnih kataloga supermarketa. U jednom se trenu spušta se s postamenta i rasprostire kataloge po podu u obliku križa, po kojem hoda. Ovaj performans, izveden na više načina, poigrava se s tradicionalnom i patrijahalnom slikom žene te propituje vezu novih svetišta - potrošačkih supermarketa i crkve.[3]
Otvoreni krug, video, fotografija,1996.-2017.[4]
Kao i neki prethodni radovi, rad Otvoreni krug bavi se Dalmacijom. Umjetnica snima svakih sedam godina počevši od 1996. godine. Odjevena u lik tradicionalne dalmatinske žene i jako našminkana, trči oko maslinova stabla, dok se ne umori do iznemoglosti i sruši. Rad među ostalim govori i o tradicionalnoj dalmatinskoj ženi, njezinoj ulozi u društvu. Nastao je dok je umjetnica boravila na Mljetu. Rad je posveta dalmatinskoj ženi, kakve više gotovo nema, one koja je srasle s prirodom, okruženjem i djelatnostima.[5]
Mučnina, performans, 2008.
Uz ponavljanja pjesme poznatog pjevača zabavne glazbe, Miše Kovača, Dalmatinac nosi lančić oko vrata, umjetnica gura prst u usta i izaziva povraćanje. Performans traje četrdeset minuta. Inspiracija za performans je bila glazba koju je bila prisiljena slušati u vožnji međugradskim autobusom u Dalmaciji. Brojne pjesme, poput ove, koje govore o neraskidivom odnosu prema “rodnoj grudi” i domovini, predstavljaju stereotip o Dalmaciji, implicirajući neraskidivu vezu s tradicijom i patrijarhatom. Svojom izvedbom ona izražava mučninu i nemoć pred opresivnim društvenim mehanizmom, uzimajući ulogu pobunjene jedinke.[6]
Oživjeti nona, instalacija, 2013.[7]
Kroz priču o svom nonu (djedu) Anti Jelenkoviću umjetnica priča o Zadru i Dalmaciji u 20. stoljeću. Izložba se fokusira na umjetničinu praksu biografskog istraživanja i arhiviranja povezanima s dokumentacijom i pamćenjem. Priča se odvija kroz njen odnos s djedom oblikujući nelinearnu filmsku strukturu u cjelinama koje se promatraju kao zasebne ili kao djelovi koji tvore cjelinu.[8]
Vanjske poveznice uredi
- http://www.kgz.hr/default.aspx?id=4533
- http://www.kontejner.org/nausea
- http://www.galerijagalzenica.info/taxonomy/term/361 Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. lipnja 2012. (Wayback Machine)
- http://www.cee-art.com/croatia/sterle-sandra.html Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. veljače 2012. (Wayback Machine) „Here Tomorrow“, Roxana Marcoci
- http://www.obieg.pl/artmix/18317
Izvori uredi
- ↑ Sandra Sterle – VoxFeminae. voxfeminae.net. Pristupljeno 15. kolovoza 2023.
- ↑ HFS | Hrvatski filmski savez | Produkcija - Autori | Sandra Sterle. www.hfs.hr. Pristupljeno 15. kolovoza 2023.
- ↑ admin. 15. listopada 2021. Sandra Sterle – Ukazanje Djevice Marije, 2011. - Povijest političkog performansa. Udruga Domino (engleski). Pristupljeno 15. kolovoza 2023.
- ↑ Sandra Sterle, "Otvoreni krug 1996 - 2017". HRVATSKA UDRUGA LIKOVNIH UMJETNIKA (engleski). Pristupljeno 15. kolovoza 2023.
- ↑ Globus - SANDRA STERLE Umjetnica najpoznatija po performansu kad je 40 minuta povraćala na pjesmu Miše Kovača 'Dalmatinac nosi lančić oko vrata'. www.jutarnji.hr. 17. studenoga 2017. Pristupljeno 15. kolovoza 2023.
- ↑ admin. 11. listopada 2021. Sandra Sterle – Mučnina, 2008. - Povijest političkog performansa. Udruga Domino (engleski). Pristupljeno 15. kolovoza 2023.
- ↑ Kontejner › Projekti › Festival Ekstravagantna tijela › Ekstravagantne godine › Izložba › Oživjeti nona (Estetika političke traume). www.kontejner.org. Pristupljeno 15. kolovoza 2023.
- ↑ Zadarski - Kako je zadarska umjetnica Sandra Sterle kroz priču o svom nonu Anti Jelenkoviću ispričala priču o Zadru i Dalmaciji u 20. stoljeću. slobodnadalmacija.hr. 25. veljače 2023. Pristupljeno 15. kolovoza 2023.