Siegbert Tarrasch
Siegbert Tarrasch (Wrocław, 5. ožujka 1862. – München, 17. veljače 1934.), bio je jedan od najboljih šahista i najutjecajniji šahovski učitelj krajem 19. stoljeća i početkom 20. stoljeća. Po struci je bio liječnik.
| Siegbert Tarrasch | |
|---|---|
| |
| Puno ime | Siegbert Tarrasch |
| Država | Pruska, Njemačka |
| Rođenje | 5. ožujka 1862. |
| Smrt | 17. veljače 1934. |
Rodio se je u Wrocławu, u pruskoj Šleskoj. Školu je završio 1880. te je otišao studirati medicinu u Halleu. Veći dio života je živio s obitelji u Nürnbergu u Bavarskoj te poslije u Münchenu. Imao je petero djece. Njemački prvak na "kongresima" 1889. u Wrocławu, 1892. u Dresdenu i 1894. u Leipzigu. 1908. je godine izgubio od Emanuela Laskera u dvoboju za svjetskog prvaka 1908. godine. Bio je rođenjem Židov, a prešao je na kršćanstvo 1909. godine te postao velikim domoljubnim Nijemcem koji je izgubio sina u prvom svjetskom ratu. Unatoč svemu tome, suočio se s protužidovskim ispadima u mladom razdoblju nacizma.
Bio je cijenjeni šahovski pisac. U predgovoru svoje knjige Das Schachspiel iz 1931. godine, klasika šahovske literature, napisao je navod koji se često ponavljao:
Šah, kao ljubav, kao glazba, ima moć učiniti čovjeka sretnim.
Utvrdio je tzv. "Tarraschevo pravilo", koje je objavio u Das Schachspielu na str. 57.
U čast Siegberta Tarrascha nazvana je šahovska zamka u španjolskoj partiji pod nazivom Tarrascheva zamka.
Povezani članci uredi
- Tarrascheva obrana, šahovsko otvaranje
- Tarraschevo pravilo, načelo koje se primjenjuje u središnjici i završnici šahovskih partija
- Tarrascheva zamka, jedan od dviju šahovskih zamki u Španjolskom otvaranju
