Simon Kuznets
Simon Smith Kuznets (Pinsk, 30. travnja 1901. – Cambridge, Massachusetts, 8. srpnja 1985.) bio je američki ekonomist, statističar, demograf i povjesničar ekonomije bjelorusko-židovskoga podrijetla. Dobitnik je Nobelove nagrade za ekonomiju 1971. godine za postignuća na području razvojne ekonomije i svoja proučavanja povijesti ekonomije, kojima je pripomogao u prijelazu ekonomiju iz eksperimentalne u empirijsku znanost.[1]
| Simon Kuznets | |
 Simon Smith Kuznets (1971) | |
| Rođenje | 30. travnja 1901. Pinsk, Bjelorusija |
|---|---|
| Smrt | 8. srpnja 1985. Cambridge, Massachusetts |
| Narodnost | Amerikanac |
| Polje | razvojna ekonomija, ekonomska povijest, demografija, statistika |
| Institucija | Harvardovo sveučilište Sveučilište Johnsa Hopkinsa Sveučilište u Pennsylvaniji |
| Alma mater | Sveučilište Columbia Nacionalni ekonomski institut Sveučilišta u Harkivu |
| Akademski mentor | Wesley Clair Mitchell |
| Istaknute nagrade | Nobelova nagrada za ekonomiju |
| Portal o životopisima | |
Životopis uredi
Rođen je u bjeloruskom gradu Pinsku u bjelorusko-židovskoj obitelji. Nakon završetka osnovne škole seli se u ukrajinski Harkiv, gdje je studirao smjer razvoje ekonomije na Nacionalnom ekonomskom institutu. Uz to je i studirao demografiju, statistiku, povijest ekonomije i matematiku. Sergej Natanovič Bernstein predavao mu je teoriju vjerojatnosti. Tijekom studija bio je vrlo aktivan u životu svoga Sveučilišta, gdje je u sveučilišnom glasilu objavljivao svoje prve znanstvene i stručne radove, koji su prema školskom kurikulu bili "ispred njegova vremena".[2][3]
Studirao je u vrlo teškim uvjetima, kada je za vrijeme Ruskog građanskog rata visoko obrazovanje smatrano nepoželjnim, a znanstvenici narodnim neprijateljima. Zbog toga, nakon objavljivanja nekoliko priznatih radova, 1922. odlazi u Sjedinjene Države. Tamo je ubrzo upisao doktorski studij ekonomije na Sveučilištu Columbia pod mentorstvom Wesleya Claira Mitchella. Naslov sveučilišnog prvostupnika stječe 1923., a doktora znanosti stječe 1926. godine. Jedanaest godina kasnije izabran je u članstvo Američkog društva ekonomista i Američkog statističkog društva.
Nakon doktorata, sve do 1961. radio je u Nacionalnom uredu za ekonomska istraživanja. Tijekom Drugog svjetskog rata bio je ravnatelj Ureda za planiranje, statistiku i ratnu proizvodnju i bio je jedan od glavnih planera ekonomske politike u ratnom i poslijeratnom razdoblju. U ratnom razdoblju radio je na proširenju industrijske proizvodnje osiguravanjem nižih kamatnih stopa za zaduživanje, dok se u poslijeratnom razdoblju posvetio snižavanju nacionalnog vanjskog duga.[4]
Radio je i na Harvardovu sveučilištu te Pennsylvanijskom sveučilištu kao redoviti i gostujući profesor ekonomije. Radio je kao ekonomski savjetnik tijekom hladnog rata za brojne vlade, među kojima i kinesku, japansku, korejsku, tajvansku i izraelsku. Bio je član Međunarodnog statističkog instituta, Američkog filozofskog društva, Kraljevske švedske akademije i Engleskog kraljevskog statističkog društva. Osim Nobelovom nagradom za ekonomiju, dobio je i Medalju Francisa Walkera 1977. godine. 1949. obnašao je dužnost predsjednika Američkog ekonomskog društva.
Izvori uredi
- ↑ www.nobelprize.org (engl.), Nobelova nagrada za ekonomiju 1971. - Simon Kuznets (pristupljeno 13. siječnja 2017.)
- ↑ Goldthwaite, Richard; Abramovitz M., Association Notes: In Memoriam: Frederic C. Lane 1900–1984, Simon Kuznets 1901–1985 (engl.), The Journal of Economic History, 1986., 46 (1): str. 239–246.
- ↑ Pressman, Steven , Fifty Major Economists (engl.), Routledge, 2006., str. 181., ISBN 0415366488.
- ↑ Simon S. Kuznets 1901–1985: A Biographical Memoir by Robert W. Fogel // Biographical Memoirs (engl.), vol. 79., 2001., The National Academy Press, Washington, D.C., str. 213.